Prosvjedi protiv nasilja i policijske brutalnosti u Srbiji prate ubrzane smjene na vrhu sigurnosnog aparata. Posljednja u nizu bila je umirovljenje nekadašnjeg generala Bogoljuba Živkovića, koji tvrdi da vlast nastoji ostvariti potpunu kontrolu nad MUP-om.
„Uvjeren sam, a proveo sam 31 godinu radeći u policiji, da je većina policajaca, onaj operativni dio, na strani studenata, na strani pravde i zakona”, kaže Živković. Dodaje da se njihov glas ne čuje jer hijerarhija zahtijeva poslušnost nadređenima, među kojima je, po njegovim riječima, sve više ljudi „bez dana policijske škole, niti dana policijske obuke”, a ipak nose visoke činove.
Rezultat su, ističe, učestale primjedbe na prekomjernu silu – od uličnih prosvjeda do policijskih postaja. Kao primjere navodi slučaj studentice Nikoline Sinđelić, koja je ispričala da ju je zapovjednik elitne jedinice Marko Kričak tukao i prijetio silovanjem, te tvrdnje studenata Poljoprivrednog fakulteta da je njihova kolegica krajem rujna bila vezana lisicama za radijator i udarana glavom o stol. MUP je oba navoda odbacio.
Živković upozorava da je postupanje policije postalo selektivno: „Kad je policija trebala postupati – nije postupala, a kad nije trebala – postupala je… primjena ovlasti i sile nesrazmjerna je, ponekad i nezakonita, brutalna.” Podsjeća i na snimke na kojima više policajaca pendrecima tuče savladane građane, nazvavši ih „nevjerojatnim ispadom bijesa”.
Sam je, kaže, umirovljen nakon što se u javnosti pojavio njegov sin Petar, sudionik studentskih prosvjeda. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao ga je „razmaženim sinom jednog bahatog generala srpske policije”, a ubrzo potom, tvrdi Živković, ministar policije mu je priopćio da predsjednik traži njegovo razrješenje. Slijedila je kampanja prorežimskih tabloida s ciljem diskreditacije, dodaje.
Čistke u vrhu počele su, prema njegovim riječima, još 2013., a na odgovorne položaje postavljaju se oni „spremni slijepo slušati zahtjeve vladajuće garniture”. Posljednji primjer je smjena zapovjednika specijalne antiterorističke jedinice Spasoja Vulevića, kojeg Živković opisuje kao „posljednje uporište profesionalizma” unutar policije.
Smjene, kaže, služe kao upozorenje svima koji ostaju u sustavu: „Kroz moje razrješenje poslana je poruka svima koji bi eventualno razmišljali kao ja… kakva ih sudbina čeka.” Ipak, vjeruje da je studentski val „razbio strah” te da i među policajcima postoji granica poslušnosti: „Neću raditi protiv svoje djece, protiv svoje braće, svojih susjeda.”
