Pradjed i prabaka napustili su Brač i Vis prije više od stoljeća, a potomci su im se – četiri generacije poslije – vratili u Dalmaciju. Alfonso i Camila Alejandra Muñoz Sahr, brat i sestra iz Santiaga de Chilea, danas žive u Hrvatskoj, čuvajući uspomenu na hrabru seobu svojih predaka.
Prema podacima Hrvatske matice iseljenika, Čile je po brojnosti hrvatske dijaspore odmah iza Bosne i Hercegovine te Sjedinjenih Američkih Država. Prvi Hrvati stigli su ondje još 1870-ih, privučeni nalazištima zlata na Ognjenoj zemlji, a novi val uslijedio je kada je filoksera početkom 20. stoljeća uništila bračke vinograde.
Camila i Alfonso potomci su tog drugog vala. „Moj pradjed Ivan Domjan bio je iz Nerežišća na Braču, a prabaka Cvjeta Radišić s Visa. Vjenčali su se u Nerežišćima i 1905. otputovali u Punta Arenas u potrazi za boljim životom”, priča Camila. U južnom Čileu Ivan je nastavio raditi kao građevinar, dok se obitelj širila i postupno asimilirala.
Za Camilu, inženjerku zaštite okoliša koja za čileansku tvrtku radi online, Hrvatska se isprva činila tek egzotičnom destinacijom. Sve se promijenilo nakon semestra učenja jezika: „Nisam planirala živjeti u Hrvatskoj sve dok nisam došla učiti jezik na jedan semestar i zaljubila se u ovu zemlju. Obožavam živjeti u Hrvatskoj, ovdje je život miran i zemlja je sigurna.”
Brat Alfonso, automobilski inženjer, posao je pronašao u pivovari u Zagrebu. Oboje imaju hrvatsko državljanstvo, što im je olakšalo preseljenje. Vode svakodnevicu s obje noge u sadašnjosti, ali svjesni korijena koji su ih doveli natrag u Dalmaciju. „Već sam se navikla na ovdašnji život i naučila sam hrvatski”, kaže Camila, dok planira trajno ostati u Splitu.
Sudbina obitelji Muñoz Sahr tako se zaokružila: od odlaska s otoka zbog gospodarskih nevolja do povratka potomaka na istu obalu, u zemlji koja im je, premda udaljena tisućama kilometara i stoljeće vremena, ostala upisana u prezimenu i sjećanju.