Kina ubrzano razvija kopnene trgovačke koridore koji bi njezinu robu trebali dovesti na europska tržišta bez prolaska kroz pomorske putove pod zapadnim nadzorom. U središtu tog plana nalazi se planinski megagrad Chongqing, čije željezničke veze prema jugoistočnoj Aziji i dalje prema Europi već sada smanjuju vrijeme isporuke za 10 do 20 dana u odnosu na klasične brodske linije.
Svaki dan iz Chongqinga polaze stotine teretnih pošiljki koje povezuju Vijetnam, Singapur, Njemačku, Poljsku i druge destinacije. Uvođenje brzog vlaka ASEAN krajem 2023. skratilo je transport između Hanoja i Chongqinga na svega pet dana, a odatle roba stiže do europskih skladišta za manje od dva tjedna.
Osim što je logističko čvorište, grad je i proizvodni div: ondje nastaje otprilike trećina svjetskih prijenosnih računala, snažan je centar proizvodnje električnih automobila i okuplja četvrtinu ukupnog kineskog izvoza automobila. Takva kombinacija industrijske baze i prometne infrastrukture čini Chongqing ključnom karikom novog „suhog Sueza”, kako ga već neki nazivaju.
Geopolitički motivi jednako su važni kao i logistički. Trgovinski rat Washingtona i Pekinga, blokade tijekom pandemije te osjetljivost pomorskih prolaza – od Sueza do Hormuza i Malake – razotkrili su ranjivost kineskih opskrbnih lanaca. Dodatni rizik predstavlja i rat u Ukrajini, zbog čega se pošiljke kroz Rusiju sve češće smatraju nesigurnima.
Kako bi umanjio ovisnost o sjevernom pravcu, Peking forsira tzv. Srednji koridor preko Kazahstana i Kaspijskog mora, čime zaobilazi i ruski teritorij i pomorske tjesnace. No projekt nailazi na prepreke: duga carinska zadržavanja, visoki troškovi, nedostatna infrastruktura i pitanje financijske održivosti. Većina novih željezničkih linija zasad opstaje zahvaljujući državnim subvencijama, a ostaje otvoreno pitanje mogu li dugoročno stajati na vlastitim nogama.
Usprkos tome, kineske vlasti vjeruju da je diversifikacija pravaca nužna kako bi se smanjio pritisak geopolitičkih turbulencija na trgovinu. Ako Chongqing nastavi ovim ritmom, model bi se mogao kopirati i na zapad zemlje, čime bi kontinentalni put postao ozbiljna konkurencija pomorskim rutama koje su desetljećima dominirale svjetskom trgovinom.