Kada je 18. svibnja dron Šahed pogodio obiteljsku kuću u Vasylkivu, gradiću južno od Kijeva, četverogodišnji Mark Ifiemenko skrivao se sa majkom i bakom iza dvaju zidova – improviziranog pravila preživljavanja koje su Ukrajinci naučili napamet. U trenutku udara majka Anna se zaklonila nad sinom. „Čak i u smrti bila je sklupčana oko Marka, štiteći ga”, prisjetio se otac Serhij Ifiemenko, koji se netom vratio s bojišta.
Rusija je te noći prema Ukrajini ispalila više od 270 dronova i projektila, jednu od najvećih salva od početka invazije. Anna je poginula na mjestu; komadić metala probio joj je glavu. Mark je preživio, ali s frakturama lubanje, smrskanim nosom i trajnim gubitkom vida na jedno oko. Deset dana proveo je u komi na dječjoj klinici Ohmatdit, a danas ga čekaju brojne operacije i proteza oka. „Pita za mamusju, nedostaje mu. Rekao sam mu istinu – da je postala njegov anđeo čuvar”, kaže Serhij.
Porast dječjih žrtava
Prema podacima UN-a, od ožujka do svibnja ove godine ranjena su ili ubijena najmanje 222 djeteta, dok je od početka invazije potvrđeno 2 889 dječjih žrtava. Stvarna je brojka vjerojatno i veća jer provjera smrtnih slučajeva kasni. Ukrajinska mreža za prava djece upozorava da ruski napadi na škole, bolnice i stambene četvrti nisu slučajni. „Namjerno gađanje civilne infrastrukture – osobito mjesta na kojima se okupljaju djeca – predstavlja ratni zločin”, ističe predsjednica mreže Darija Kasjanova.
Amnesty International navodi „brojne slučajeve neselektivnih napada ruskih snaga” te podsjeća da udari koji ubijaju civile predstavljaju ratni zločin. Čak i kada oružani sukob stane, Ukrajina će – prema UN-u – ostati jedna od najzagađenijih zemalja zaostalim minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima, što će desetljećima prijetiti djeci.
Trauma cijele generacije
Unicef procjenjuje da je svako peto ukrajinsko dijete izgubilo blisku osobu. Mnogi u školu idu isključivo online već treću ili četvrtu godinu jer su zgrade srušene ili nesigurne. „Djeca odrastaju u strahu, razdvojenosti i nestabilnosti”, kaže Kasjanova. Najmlađi – rođeni nakon 2022. – nikada nisu iskusili mir. Ako se trauma ne zbrine, upozorava, posljedice će se prelijevati i na buduće generacije.
Mark se noću trza na svaki glasniji zvuk, a učenje mu ide teško. Serhij je napustio bojište kako bi bio uz sina. „Ne želim da ijedno ukrajinsko dijete odrasta u ratu. Ništa nisu skrivili da bi bili ubijeni ili ranjeni”, poručuje.