ZAGREB – Točno 46 godina prošlo je otkako je duboki glas voditelja Miroslava Lilića u 18 sati i 50 minuta prekinuo redovni program Televizije Zagreb kratkom, ali za mnoge potresnom rečenicom: „Umro je drug Tito.” U tom je trenu, 4. svibnja 1980., golem dio tadašnje Jugoslavije zanijemio.
Josip Broz Tito preminuo je u ljubljanskoj bolnici tik prije svojeg 88. rođendana, nakon višemjesečne borbe s pogoršanjem zdravlja i dugotrajne kome. Vijest je u trenutku izazvala lavinu emocija – od nevjerice do suza – posebno u Zagrebu, gdje su se ljudi okupljali na ulicama, ispred izloga s uključenim televizorima i pored radijskih prijemnika.
Od Ljubljane do Beograda – put Plavog vlaka
Dan nakon smrti, Plavi vlak s kovčegom državnika krenuo je iz Ljubljane prema Beogradu. Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru dočekalo ga je mnoštvo u tišini, s crvenim karanfilima i jugoslavenskim zastavama položenim uz tračnice. Vučno je sirena odjeknula više puta, a ulice oko kolodvora bile su blokirane kako bi se građanima omogućilo posljednje zbogom.
Tjedan žalosti i bijela učionica
Savezno predsjedništvo proglasilo je sedmodnevnu žalost; otkazane su sve kulturne i sportske manifestacije. Državna televizija danima je emitirala ozbiljnu glazbu, dokumentarne snimke iz Brozova života i crno-bijele fotografije. Djeca su, prema nalogu prosvjetnih vlasti, pogrebnu ceremoniju 8. svibnja pratila na školskim televizorima – slike iz Kuće cvijeća utkale su se u kolektivno sjećanje naraštaja.
I danas, više od četiri desetljeća poslije, mnogi Zagrepčani mogu točno citirati trenutak kad su prvi put čuli Lilićevo priopćenje. Za njih je, kažu, vrijeme tada nakratko stalo – a tih pet riječi ostale su jednim od najprepoznatljivijih televizijskih zvukova domaće povijesti.
