Izjava ministra gospodarstva Ante Šušnjara da je „kroz sustav poticanja obnovljivih izvora energije isplaćeno oko četiri milijarde eura” uzburkala je raspravu o cijeni energetske tranzicije u Hrvatskoj. Premda se brojka snažno doima u javnosti, stručnjaci iz sektora ističu da bruto isplate proizvođačima ne znače i jednako velik teret za građane, poduzetnike ili državni proračun.
Prema analizi sektorskih podataka i izračunima Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH), neto financijsko opterećenje sustava poticaja znatno je niže od spomenutih četiri milijarde eura. Razlika nastaje jer se u bruto iznos ubrajaju sve isplate proizvođačima zelene struje, dok se dio tog novca vraća kroz niže veleprodajne cijene, uštede na uvozu fosilnih goriva te porezne prihode generirane rastom domaće industrije obnovljivaca.
Sustav poticanja obnovljivih izvora financira se uglavnom putem naknade koju plaćaju potrošači električne energije. Ipak, udio te naknade u krajnjim računima posljednjih je godina u padu zahvaljujući jeftinijoj tehnologiji i većoj tržišnoj konkurenciji proizvođača.
– „Treba razlikovati ukupne isplate prema proizvođačima i neto trošak koji ostaje na teret potrošača. Kada se uzmu u obzir svi povrati i koristi, teret je osjetno manji od četiri milijarde eura”, poručuju iz OIEH-a.
Ministarstvo gospodarstva zasad nije objavilo detaljnu raščlambu ministrove brojke. No dok se politička prepucavanja nastavljaju, energetska struka jedinstvena je u ocjeni: bez preciznih podataka o stvarnom neto trošku raste opasnost da javna rasprava skrene u pogrešnom smjeru i zakoči daljnja ulaganja u obnovljive izvore.
Hrvatska je do 2030. zacrtala cilj od najmanje 42,5 % udjela obnovljivih izvora u bruto krajnjoj potrošnji energije. Hoće li ovu tranziciju pratiti konstruktivna rasprava o troškovima ili će dominirati bombastične brojke, ovisit će o spremnosti politike da transparentno predstavi sve elemente financijske jednadžbe.