Medicina je tri i pol desetljeća nakon černobilske katastrofe bogatija za jedno ključno saznanje: psihološki učinak straha može postati ozbiljan zdravstveni čimbenik. Analize provodene nakon havarije pokazale su da su se najlošiji zdravstveni ishodi bilježili u područjima gdje je reakcija vlasti bila neorganizirana i netransparentna, a ne nužno ondje gdje je kontaminacija bila najveća.
Stručnjaci i dalje tragaju za odgovorom na pitanje koliko duboko se ovakve katastrofe urezuju u ljudski genom i kakve posljedice mogu ostaviti na buduće generacije. Riječ je, ističu znanstvenici, o jednom od „najosjetljivijih i najintrigantnijih pitanja suvremene znanosti”. Dok se rezultati dugoročnih genetskih istraživanja još slažu, već je jasno da će emocionalni i društveni aspekt katastrofe ostati trajan podsjetnik na to koliko su za zdravlje važne brza, jasna i vjerodostojna komunikacija te organizirana zdravstvena skrb.