Stanovnici ukrajinskog Černihiva ulaze u najtežu zimu od početka invazije. U prosjeku 14 sati dnevno provode bez električne energije, a spas nalaze u tzv. „točkama neuništivosti” – grijanim šatorima s utičnicama, internetskom vezom i čajem.
Ruske bespilotne letjelice tijekom jeseni sustavno pogađaju transformatorske stanice i elektrane, čime pokušavaju izazvati potpuni mrak u pograničnim regijama Černihiv, Sumi i Harkiv. Samo prije dva tjedna uništen je jedan od posljednjih proizvodnih blokova u Černihivskoj oblasti. Zaposlenici elektrodistribucije podigli su betonske i pješčane zidove oko postrojenja, no krov nije bilo moguće sagraditi, a novca i vremena za podzemni objekt nije bilo. Nakon višednevnog napada kamikaza-dronova postrojenje je izgorjelo, a dvojica radnika poginula su na putu prema drugom oštećenom mjestu.
Iz tvrtke kažu da čine sve kako bi sačuvali barem minimalnu opskrbu: improviziraju, premještaju opremu i krpaju linije, svjesni da je cilj napada „totalni blackout civilnog stanovništva”. Bolnica br. 2 u gradu zato redovito odgađa nehitne operacije; liječnici rade uz pomoć agregata i prijenosnih baterija, dok kod kuće trpe ista isključenja kao i pacijenti.
Dugotrajna tamna popodneva posebno teško padaju starijima i obiteljima s djecom. Stanari devetokatnica bez lifta nose kanistre vode jer električne pumpe ne rade iznad četvrtog kata, a prva večernja obaveza mnogima je staviti naglavnu lampu i krenuti kuhati na plinu ili ložiti drva.
Socijalna napetost pojačana je nedavnom korupcijskom aferom u državnoj energetskoj tvrtki. Istražitelji tvrde da je organizirana mreža mita koja je sezala do ministara i visokih dužnosnika. Dvojica ministara već su podnijela ostavke, a bijeg jednog od glavnih osumnjičenika u inozemstvo građani opisuju kao „nož u leđa” vojnicima na fronti i civilima koji provode noći u mraku.
Ipak, unatoč hladnoći i dronovima, mnogi u Černihivu odbijaju otići. Grad koji je kroz povijest preživio i njemačku i sovjetsku okupaciju oslanja se na međusobnu solidarnost: susjedi dijele produžne kabele, roditelji uče djecu uz svjetlost led lampica, a volonteri puni termose i postavljaju nove šatore za grijanje. Nada da će osvijetliti domove jača je, kažu, od straha da će se svjetla ponovno ugasiti.