Cambridgeovo istraživanje otkrilo ključne prekretnice u razvoju ljudskog mozga

Ljudski mozak nije u stalnom, linearnom razvoju, nego prolazi kroz pet jasno razlučivih faza, pokazuju rezultati velikog istraživanja Sveučilišta Cambridge.

Znanstvenici su analizirali oko 3 800 difuzijskih MRI snimki osoba starih od nekoliko mjeseci do 90 godina koje nisu imale poznate neurološke bolesti. Pritom su pratili kretanje molekula vode kroz moždano tkivo, što otkriva kako su neuronske veze organizirane.

Ključni nalazi

• Pet faza – četiri prekretnice: prosječno u dobi od otprilike 9, 32, 66 i 83 godine. • Najdulja i najujednačenija etapa jest odrasla dob, od početka tridesetih do polovice šezdesetih. • Vrhunac neuronske učinkovitosti za većinu ljudi dostiže se oko 32. godine.

Što se događa u pojedinim razdobljima?

1. Rođenje – 9. godina: mozak „reže” višak sinapsi, zadržavajući najaktivnije veze. Psihičke sposobnosti ubrzano rastu, ali raste i osjetljivost na mentalne poremećaje.
2. 9. – 32. godina: neuronske mreže postaju sve sofisticiranije, komunikacija među regijama jača, a kognicija ubrzano napreduje. Ovo je jedino razdoblje u kojem se učinkovitost mozga objektivno povećava.
3. 32. – 66. godina: struktura se stabilizira, stvaraju se najčvršće mentalne „autoceste”. Inteligencija i osobnost ostaju na relativno stabilnoj razini.
4. Oko 66. godine: nastupa blaga, ali mjerljiva promjena – reorganizacija doseže plato, a istodobno se povećava rizik od bolesti poput visokog tlaka koje mogu pogoditi mozak.
5. Oko 83. godine: mozak ulazi u fazu kasnog starenja; povezanost neurona postupno slabi, što otvara prostor za razvoj demencije i drugih degenerativnih stanja.

„Razumijevanje da razvoj mozga nije stalan, nego se odvija u skokovima, pomaže nam prepoznati razdoblja kada je najranjiviji”, poručio je voditelj studije Duncan Astle. Suautorica Alexa Mousley naglasila je kako će proširena istraživanja, s većim uzorcima i analizom razlika među spolovima, dodatno razjasniti gdje i zašto dolazi do odstupanja, primjerice kod teškoća u učenju ili demencije.

Autori vjeruju da bi ovakvi uvidi mogli otvoriti prostor za pravodobnije prevencije i ciljana medicinska rješenja – od skrbi za djecu s razvojnim smetnjama do programa očuvanja kognitivnih funkcija u starijoj dobi.