Stari otočni bunari pretvoreni u umjetnički i dokumentarni apel za očuvanje vode i baštine, a filmska večer otvorila pitanja o tehnikama manipulacije – tako bi se mogla sažeti sinoćnja programska završnica projekta „Između baštine i filma – Glasovi zajednice” u Klubu Pulske filmske tvornice.
Udruga Teatar od soli donijela je izložbu fotografija „Kamen iz vode – čuvari polja”, autorski potpisanu od Jana Zalovića. Fotografije u velikom formatu prikazuju različite tipove tradicionalnih bunara na Pašmanu – neke još uvijek popisane u katastru, mnoge prepuštene propadanju. Brošura koja prati postav daje i praktične upute kako popraviti građevine koje su do prije pola stoljeća „bile život”, kako je podsjetila Draga Cukina iz Teatra od soli.
„Vodovod je došao, turizam se razmahao, zemljišta se prodaju i novi vlasnici često ne znaju da zatrpavaju izvor pitke vode”, rekla je Cukina, upozorivši da zanemarivanje bunara vodi onečišćenju i gubitku dragocjenog resursa. Izložba je otvorena samo jedan dan, do večeras u 20 sati, a u 19 sati slijedi prezentacija radova polaznika radionice „Film i fotografija kao alat za istraživanje grada”.
Večer je kulminirala predavanjem Borisa Bakala, kreativnog producenta i voditelja platforme Bacači sjenki, o mehanizmima manipulacije na filmu. Bakal je pojasnio tri osnovna ključa utjecaja – izbor kadra, pozicija kamere i događaj u trenutku uključivanja snimanja – te podsjetio na Kulešovljev efekt i antologijsku scenu tuširanja u „Psihu” kao primjere oblikovanja percepcije publike.
Poseban dio izlaganja bio je posvećen obrascima propagande u popularnoj kinematografiji. Publika je mogla vidjeti isječak legendarne Appleove reklame iz 1984., režiranu u Orwellovskom duhu Ridleyja Scotta, te čuti kako naoko bezazleni mjuzikl „Chitty chitty bang bang” iz 1969. zapravo sadrži hladnoratovsku karikaturu kombinirane „Vulgarije”, inspirirane Bugarskom i Jugoslavijom, u kojoj jedan lik predstavlja Josipa Broza Tita.
Projekt, koji organiziraju Pulska filmska tvornica, Bacači sjenki, Savez udruga Rojca i đakovačka Arla, zatvara se večeras, ali poruka ostaje: mediji – bilo da je riječ o kamenu bunara ili filmskoj slici – mogu njegovati baštinu ili je iskriviti. Na publici je da prepozna razliku.