Mnogi gradovi diljem svijeta nude se kao domaćini ‒ od Geneve i Beča do Rima, Istanbula i Dohe ‒ no sve se češće spominje Budimpešta. Ključni razlog je to što Mađarska nije članica Međunarodnog kaznenog suda (ICC) pa ne mora uhititi Vladimira Putina, za kojim je raspisana međunarodna tjeralica zbog ratnih zločina u Ukrajini.
„This is a communications exercise – about scoring points before the midterms. If it was up to him, he’d do it at one of his golf courses in Scotland“, ocjenjuje Michael Benhamou iz obrambenog think-tanka OPEWI, aludirajući na to da bi Donald Trump summit pretvorio u politički spektakl. Benhamou vjeruje da bi mađarski premijer Viktor Orbán Putinu i Trumpu „rolao crveni tepih“, dok lokacije poput Geneve ili Beča „nisu ono što MAGA predstavlja“.
Rim bi, kaže, mogao igrati na religioznu i imperijalnu simboliku privlačnu američkim konzervativcima, ali talijansko članstvo u ICC-u i najavljeni prosvjedi otežali bi dolazak. Istanbul je geopolitički logičan, no još uvijek nosi teret američko-turskih napetosti vezanih uz ruske PZO sustave, dok Doha Trumpu daje malo dodatnih političkih bodova.
Pravna mina zvan ICC
Čak i zemlje koje predlažu imunitet za vrijeme pregovora ‒ Švicarska i Austrija ‒ suočene su s glasnim raspravama o kršenju međunarodnih obveza. Diplomatski veteran Lars Bangert Struwe upozorava da će, ako pregovori propadnu, „činjenica da su norme savijene postati političko oružje“.
Trilateralno ili bilateralno?
Trump je u razgovoru za američki radijski program Marku Levinu poručio da bi prvo prepustio Volodimiru Zelenskom i Putinu da se susretnu nasamo: „I just want to see what happens at the meeting“. Struwe, međutim, upozorava da bi se „stvari brzo otkotrljale nizbrdo“ bez trećih sudionika za stolom.
Može li se summit uopće dogoditi?
I Struwe i Benhamou slažu se da je veća dvojba hoće li do susreta uopće doći, a ne gdje. „There is little to suggest that Putin is actually interested in peace right now“, naglašava Struwe. Benhamou dodaje: „You cannot have serious negotiations until there is parity on the battlefield“. Prema njemu, za realnu ravnotežu trebali bi europski vojnici na terenu i američka zračna potpora; u suprotnom Kremlj nema motivaciju popustiti.
Ako Zapad ne pojača pomoć, upozorava, ukrajinska vojska mogla bi se naći pred kolapsom do 2026. godine. Stoga, zaključuje, trenutni prioritet nije brza konferencija mira, nego stvaranje uvjeta u kojima će Rusija uopće poželjeti pregovarati.
