Ruski napadi na ukrajinske elektrane, izvedeni baš kad su sjever zemlje zahvatili sibirski minusi, u Kijevu se opisuju kao „zločini protiv čovječnosti”. U Buči to nije samo politička optužba: na glavnoj crpnoj postaji tri su inženjera, zabundana u debele parke, već danima prikovani uz hitni agregat koji jedini održava vodu u cijevima.
Jedan od njih uporno grije filter agregata vrućim zrakom kako bi odledio smrznuto gorivo; snijeg mu udara u lice, a termometar pokazuje -12 °C. Pokraj njih stoji gradonačelnik Anatolij Fedoruk, budno motreći svaki korak.
Bez redovite opskrbe strujom, grad se oslanja na ovaj improvizirani sustav. Fedoruk kaže da je cilj ruskih napada „pokušaj slamanja ljudi”: uskraćivanjem grijanja i vode u najtežem dijelu zime žele se, tvrdi on, potkopati moral i prisiliti civile na odlazak.
Dok se generator bori protiv leda, stanovnici Buče pune kanistre i termosice, a gradske službe raznose vodu starijima. Čak i u gradu koji je tijekom prošlogodišnje okupacije pretrpio masovna stradanja, ovakva kombinacija hladnoće i nestanka struje stvara novu razinu pritiska.
Ipak, inženjeri na crpki tvrde da neće posustati. „Ako im se uspije smrznuti filter, mi ćemo ga odlediti”, govori jedan od njih preko buke motora. „Voda mora teći.”