Bruxelleski sud odlučio je da se Étienne Davignon (93) mora pojaviti pred sudom zbog navodne suučesničke uloge u ubojstvu prvog premijera neovisnog Konga, Patricea Lumumbe, 1961. godine.
Davignon, nekadašnji potpredsjednik Europske komisije, jedini je još živ od desetero Belgijanaca koje obitelj Lumumba smatra odgovornima za zločin. Tereti ga se za sudjelovanje u ratnim zločinima – nezakonito pritvaranje i prebacivanje Lumumbe, uskraćivanje poštenog suđenja te „ponižavajuće i degradirajuće postupanje”. Optužba za namjeru ubojstva odbačena je. Odluka je podložna žalbi, a Davignon preko odvjetnika poriče krivnju, tvrdeći da je za postupak „istekao razumni rok”.
„Belgija se napokon suočava sa svojom poviješću”, rekao je Lumumbin unuk Mehdi Lumumba, izražavajući olakšanje nakon sudske odluke.
Lumumba je, zajedno sa suradnicima Josephom Okitom i Mauriceom Mpolom, mučen i strijeljan u siječnju 1961. u katanganskoj regiji, uz potporu belgijskih plaćenika. Davignon je tada, kao 28-godišnji diplomatski pripravnik, već bio stacioniran u zemlji netom prije proglašenja njezine neovisnosti 1960.
Godine 2001. belgijsko je parlamentarna istraga utvrdila moralnu odgovornost tadašnjih ministara za događaje koji su doveli do Lumumbine smrti. Dvadeset i jednu godinu poslije belgijske su vlasti obitelji vratile zlatom presvučen zub, macabro suvenir koji je jedan od sudionika zločina čuvao više od pola stoljeća.
Tadašnji premijer Alexander De Croo prilikom primopredaje rekao je: „Belgijski ministri, diplomati, dužnosnici i časnici možda nisu imali namjeru ubiti Patricea Lumumbu. Dokaza za to nema. Ali morali su shvatiti da će ga prijenos u Katangu dovesti u smrtnu opasnost. Trebali su upozoriti, odbiti sudjelovanje, a oni su izabrali ne vidjeti… ne djelovati.”
Obiteljski odvjetnik Christophe Marchand kazao je kako je rijetkost da bivša kolonijalna sila svoje kolonijalne zločine procesuira na vlastitom tlu, makar i desetljećima poslije.
Predstojeće suđenje moglo bi postati presedan za kazneni progon kolonijalnih nedjela i dodatno otvoriti pitanje povijesne odgovornosti europskih država za nasilje počinjeno tijekom dekolonizacije.