Europska komisija iznenadno je ubrzala proces izmjena azilantske politike predlažući radikalno labavljenje pravila o „sigurnim trećim zemljama“, što bi moglo stubokom promijeniti način na koji članice EU-a rješavaju zahtjeve za azil. Do sada je europski zakon zahtijevao jasnu povezanost između tražitelja azila i treće države u koju bi mogao biti vraćen.
Prema novom prijedlogu, ta obavezna veza briše se, pa će države moći deportirati tražitelje azila čak i u zemlje kroz koje su samo prošli ili, potencijalno, u one koje nikad nisu ni posjetili – ako postoji bilateralni dogovor ili neformalni aranžman s tom državom. Komisija naglašava da takva država mora ispunjavati sve uvjete za zaštitu, no nacionalna zakonodavstva sada dobivaju slobodu definiranja „povezanosti“.
Jedan dužnosnik EU-a pojasnio je: „Sada, ako tražitelj azila stigne u EU i postoji dogovor s trećom sigurnom državom koja zadovoljava sve uvjete iz regulative o azilantskim procedurama, ta osoba može biti prebačena tamo i dobiti učinkovitu zaštitu.“ U praksi, ovaj model državama daje gotovo potpunu diskreciju – važno je samo formalno ispunjavanje procedura.
Zapanjujuće, treća država čak nije obvezna prihvatiti pojedinca, a jedinstveni popis „sigurnih“ država na razini cijele Unije neće postojati. Svaka članica sastavlja vlastitu listu, što otvara prostor za različite standarde i tumačenja.
Ove promjene stižu u paketu s novim Pravilnikom o procedurama za azil, dijelom šireg Pakta o migracijama i azilu, koji bi trebao zaživjeti iduće godine. Svaka članica morat će prije sklapanja dogovora o „sigurnoj zemlji“ obavijestiti Komisiju i ostale članice, što omogućuje Bruxellesu da provjeri usklađenost dogovora s pravnim standardima EU-a.
Posebno je kontroverzna i odluka da žalbe na odluke o neprihvaćanju zahtjeva više neće automatski zaustavljati deportaciju, što dodatno otežava položaj tražitelja azila.
Ovaj potez dolazi nakon niza sličnih mjera – u travnju je Komisija za „sigurne zemlje podrijetla“ proglasila Bangladeš, Kolumbiju, Egipat, Indiju, Kosovo, Maroko i Tunis, čime su pojednostavljene i ubrzane procedure za odbijanje zahtjeva. U ožujku su predstavljena i nova pravila vraćanja odbijenih tražitelja, uključujući „povratne centre“.
Analitičarka Susan Fratzke naglasila je da izmjene „ne utječu na planove država članica vezane uz povratne centre“, budući da su namijenjeni osobama čiji su zahtjevi već odbijeni.
Sada prijedlog čeka raspravu i odobrenje Europskog parlamenta i Vijeća, ali jasno je da se čitava Unija nalazi na prekretnici migracijske politike – sa svim napetostima i kontroverzama koje to nosi.