Bruxelles je ponovno na oprezu dok politička kriza u Francuskoj prijeti dovesti krajnju desnicu na vlast – i na vrh institucija Europske unije.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron suočava se s ozbiljnim pritiskom nakon što je posljednji pokušaj njegova premijera da sastavi funkcionalnu vladu propao. Rastu izgledi za prijevremene parlamentarne, pa čak i predsjedničke izbore, premda je Macron dosad kategorički odbijao mogućnost prijevremenog odlaska s dužnosti prije 2027.
U takvom raspletu sve je izglednija pobjeda Nacionalnog okupljanja (RN) Marine Le Pen. Stranka koja je 2017. imala tek šačicu zastupnika danas je, zajedno s partnerima, najveća skupina u francuskoj Nacionalnoj skupštini – otprilike četvrtina zastupničkih mjesta. Ipsosov analitičar Mathieu Gallard procjenjuje da bi i u kaotičnim okolnostima apsolutna većina RN-a bila „vrlo teško dostižna”, no tradicionalni „republikanski front” protiv krajnje desnice vidljivo slabi.
Najnovije ankete Opinionwaya daju Le Pen oko 33 % potpore, dok umjereni lijevi blok dobiva 18–24 %, a Macronova centristička koalicija tek 14–16 %. U slučaju da RN osvoji ili se približi apsolutnoj većini, Le Penin štićenik Jordan Bardella mogao bi preuzeti premijersku dužnost i formirati krajnje desnu vladu.
Posljedice za EU „Imamo kontinent koji je prošao rat, zatvaranja, neku vrstu ‘light diktature u Budimpešti’, navikli smo funkcionirati uz mnogo šokova, ali ‘Le Pen je drukčija’”, rekao je jedan dužnosnik Europske komisije. U Bruxellesu prevladava uvjerenje da bi francuski zaokret ulijevo-desno teško pogodio europske politike – od sankcija Rusiji do obrambene suradnje.
Le Pen se sustavno protivi pojačanoj vojnoj pomoći Ukrajini, a ponavlja i staro obećanje o izlasku Francuske iz integriranog zapovjedništva NATO-a, uz „suradnju s saveznicima”. Na sugestiju da bi francusko nuklearno oružje jednog dana moglo biti stacionirano u Njemačkoj ili Poljskoj, odgovorila je: „Then what next?”
Bruxelles strahuje da bi Francuska pod RN-om, sjedeći za stolom Vijeća EU-a, blokirala zakone u nizu sektora. „Ljudi potpuno podcjenjuju kako bi izgledalo opće sučeljavanje”, smatra isti dužnosnik. Iako bi Pariz još uvijek bio u manjini, mogućnost okupljanja blokirajuće skupine populističkih vlada – od Orbána u Mađarskoj do Fica u Slovačkoj te nedavno izabranog Andreja Babiša u Češkoj – prvi put se čini realnom.
Šira europska slika Populističke stranke jačaju diljem kontinenta: Alternative für Deutschland ostvarila je rekordnih 21 % glasova, Geert Wilders vodi u nizozemskim anketama, a u Mađarskoj se Viktor Orbán sprema za još jednu izbornu pobjedu. Analitičari upozoravaju da bi se, ako se „poglavlja populizma” u različitim državama poklope, europski projekt mogao naći u blokadi.
Za sada, međutim, politički sustav s dva izborna kruga i dalje predstavlja visoku prepreku Le Pen. No kako tradicionalne stranke gube tlo pod nogama, a ekonomsko-socijalne napetosti rastu, Bruxelles se priprema i za najgori scenarij – Francusku koja s Orbánom i Ficóm mijenja smjer Europe.
