Bruxelles je ovoga tjedna opet zahvatila nervoza zbog političkog potresa koji prijeti iz jedne od država-osnivačica Europske unije – Francuske. Nakon što je posljednji pokušaj premijera da sastavi stabilnu vladu propao za samo 14 sati, sve su glasnije špekulacije o prijevremenim izborima, pa i predsjedničkim, što otvara vrata krajnjoj desnici Marine Le Pen.
• Macron pod pritiskom – premijerova vlada trajala 14 sati.
• Nacionalni front već kontrolira oko četvrtine mjesta u Nacionalnoj skupštini.
• U slučaju apsolutne većine, Jordan Bardella mogao bi postati premijer i oformiti krajnje desnu vladu.
• Duže od desetljeća Bruxelles nije gledao tako realnu mogućnost da euroskeptik uzme kormilo Francuske.
„Le Pen je drugačija“, poručio je jedan visoki dužnosnik Europske komisije, ukazujući da bi dolazak krajnje desnice na vlast u Parizu radikalno promijenio dinamiku u Uniji. Strahuje se da bi se Francuska mogla pridružiti sve glasnijem euroskeptičnom krilu koje u Vijeću već simboliziraju Viktor Orbán i Robert Fico, a uskoro možda i Andrej Babiš.
Zabrinutosti Bruxellesa
-
Rusija i Ukrajina
Le Pen se dosljedno usprotivila povećanju vojne pomoći Kijevu i optuživala Emmanuela Macrona za „ratno huškanje“. Bruxelles podsjeća da je upravo francuski predsjednik bio najglasniji zagovornik europske sigurnosne arhitekture i sankcija Moskvi; njegov bi odlazak, upozorava jedan dužnosnik EU-a, „potpuno ugrozio“ tu liniju. -
Obrana i NATO
Kandidatkinja krajnje desnice najavila je povlačenje Francuske iz integriranog vojnog zapovjedništva NATO-a te odbila ideju dijeljenja francuskog nuklearnog kišobrana s partnerima: na televizijsko pitanje bi li nuklearno oružje moglo završiti u Njemačkoj ili Poljskoj, uzvratila je – „Što onda sljedeće?“. -
Zeleni plan
Le Pen i saveznici već tjednima napadaju klimatske politike Bruxellesa, stavljajući se uz bok Babišu koji obećava sukob s Komisijom oko Zelenog plana.
Hoće li izborni prag ipak presjeći ambicije?
Francuski dvokružni sustav zahtijeva više od 50 % glasova u drugom krugu – barijeru koju je krajnja desnica dosad rijetko prelazila jer su se birači centra i ljevice udruživali protiv nje. No Nacionalni front bilježi povijesne dobitke i prvi put u modernoj povijesti realno miriše na vlast.
Matthieu Gallard iz agencije Ipsos procjenjuje da je stvaranje blokirajuće manjine desnih populista u EU-u „neizgledno u kratkom roku“, jer situacije po državama variraju. Ipak, njemački AfD ima rekordnih 21 %, Geert Wilders vodi ankete u Nizozemskoj, a Švedska i Mađarska ulaze u izborne cikluse s jakim nacionalistima.
„Svaka će zemlja imati svoj trenutak populističkog poglavlja“, kaže Grégoire Roos iz Chatham Housea, dodajući da se Bruxelles može samo nadati kako se „sva ta poglavlja neće poklopiti u isto vrijeme“.
U Bruxellesu, međutim, raste spoznaja da bi Francuska – druga najveća ekonomija Unije, nuklearna sila i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a – mogla postati epicentar tog poglavlja. A tada bi, upozoravaju europski dužnosnici, politička geometrija čitavog kontinenta izgledala posve drugačije.
