Europska komisija 2. srpnja planira predstaviti prijedlog novog klimatskog cilja za 2040., no već sada je jasno da će brojke skrivati mnoštvo iznimki i “fleksibilnosti”.
Prema nacrtu, emisije stakleničkih plinova trebale bi se smanjiti za 90 posto u odnosu na današnje razine. Za razliku od postojećih obvezujućih meta – 55 posto do 2030. i klimatska neutralnost do 2050. – ovaj bi se cilj mogao ostvarivati uz pomoć računovodstvenih trikova i međunarodnih ugljičnih kredita, što izaziva negodovanje znanstvenih savjetnika Unije.
Kratka lista bezuvjetnih pristaša • Samo šest država – Danska, Španjolska, Finska, Nizozemska, Luksemburg i Slovenija – otvoreno podupire tvrdi cilj od 90 posto bez dodatnih uvjeta. • Tri zemlje – Poljska, Češka i Italija – izravno mu se protive. Rim je čak predložio blaži raspon od 80 do 85 posto. • Preostalih 18 vlada potpore vežu uz najrazličitije olakšice: od dodjele dodatnog vremena do uključivanja šuma i novih tehnologija za uklanjanje CO₂.
Ugljični krediti u prvom planu Najpopularniji – i najsporniji – mehanizam su međunarodni ugljični krediti. Njima bi EU mogao financirati projekte smanjenja emisija u siromašnijim zemljama i te rezultate ubrojiti sebi. Ideju zasad izrijekom podržavaju Francuska, Njemačka, Hrvatska, Litva, Poljska, Portugal i Švedska, dok su Danska, Nizozemska, Slovenija, Latvija i Luksemburg izrazile rezervu.
„Vrlo nam je važno imati određene fleksibilnosti”, poručila je portugalska ministrica okoliša Maria da Graça Carvalho. Sličan ton dolazi iz Varšave; poljski zamjenik ministra klime Chris Bolesta ocjenjuje da sada „prevladava klimatski pragmatizam” te dodaje: „Ambiciozni moramo biti, ali to mora koristiti gospodarstvu i ljudima.”
Znanstvenici upozoravaju Znanstveno savjetodavno vijeće EU-a o klimatskim promjenama oštro se protivi kreditima. U novom je izvješću ponovilo da bi 90-postotno smanjenje trebalo ostvariti isključivo unutar granica Unije, upozorivši da vanjski projekti često ne donesu obećane rezove emisija.
Dodatne olakšice Prema sudionicima nedavnih sastanaka s povjerenikom za klimu Wopkeom Hoekstrom, Komisija razmatra i: • mogućnost da države cilj dosegnu s godinu dana zakašnjenja; • nelinearnu putanju do 2040., što bi omogućilo sporiji napredak do sredine sljedećeg desetljeća; • ubrajanje većih količina apsorpcija CO₂ iz šuma i tehnologija; • fleksibilnost među sektorima kako bi industrija dobila više vremena za prilagodbu.
Neke su od tih ideja, primjerice odgodu i nelinearnu putanju, već zatražile Portugal, Hrvatska i Luksemburg. No čak i zagovornici dijela popusta sada strepe od pretjerane rastresitosti cilja. Njemački zastupnik u Europskom parlamentu Peter Liese upozorava: „Možete postati toliko fleksibilni da na kraju ne ostane puno.”
Sljedeći korak je službeni prijedlog Komisije, nakon čega će ga države članice i Europski parlament pretvoriti u zakon – ili ga, uz još pokoji ustupak, dodatno ublažiti.