Europska komisija u četvrtak je predstavila novu strategiju bioekonomije do 2040., u kojoj se očekuje da će održivi, biološki materijali zamijeniti naftne plastike, a u graditeljstvu postati standard. Dokument po prvi put izričito spominje i novu hranu, posebice napredne fermentacijske tehnologije kojima se mikroorganizmima šećeri pretvaraju u mliječne proteine i druge sastojke.
• Komisija najavljuje „tehničku potporu” malim i srednjim poduzećima (MSP-ovima) koja razvijaju takve proizvode, kako bi ubrzala postupke odobrenja „uz zadržavanje visokih sigurnosnih standarda”. • Tvrtkama će pomoći i oko pristupa pilot-postrojenjima i demonstracijskoj infrastrukturi, ključnima za prijelaz iz laboratorija u industrijski pogon.
U EU-u svaka nova hrana – proizvodi koji se prije 1997. nisu konzumirali, poput mesa iz laboratorija, insekata ili hrane dobivene preciznom fermentacijom – mora proći provjeru Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). Industrija godinama prigovara dugim čekanjima i „zaustavama sata” kada EFSA zatraži dopunu podataka, što postupke može produljiti godinama.
Prvi nacrt strategije obećavao je i ranu regulatornu podršku te usklađenu komunikaciju s EFSA-om i nacionalnim tijelima, no te su formulacije u završnoj verziji – nestale. Nekoliko država članica i dalje novu hranu gleda kao prijetnju kulinarskoj tradiciji i poljoprivredi, pa je Komisija odabrala blaži ton.
Slična se razočaranja naziru i oko paketa Biotech Act I koji bi trebao biti objavljen sredinom prosinca. Interni dokument upućuje da predviđene „regulatorne pješčanike” – fleksibilniji režim testiranja – neće obuhvatiti novu hranu.
Ipak, zagovornici inovacija vide korak naprijed. Lea Seyfarth iz think-tanka Good Food Institute Europe poručila je: „For Europe to establish itself as a global leader in this technology, these proposals now need to be followed up with concrete actions”, dodavši da nadolazeći biotehnološki paketi moraju „build on the growing momentum“.
Hoće li Bruxelles doista skratiti birokratski labirint i otvoriti vrata fermentiranim proteinima, ovisit će o tome koliko će obećana tehnička potpora postati stvarna – i koliko će se države članice prestati bojati tanjura budućnosti.