Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen suočava se s rastućim negodovanjem zbog načina na koji njezin glasnogovorni servis (SPP) komunicira s javnošću. Novinari, lobisti pa čak i pojedini službenici Komisije tvrde da je doći do točnih i pravodobnih informacija postalo teže nego ikad.
„Mi smo izvršno tijelo Europe, a naš komunikacijski servis nije ni približno na razini nacionalnih vlada po pitanju materijala za medije”, upozorio je jedan visoki dužnosnik Komisije. Prema njegovim riječima, rezultati su višestruki: zakašnjela priopćenja, proturječne poruke i optužbe za netransparentnost jer „novinari ne mogu raditi svoj posao”.
Glasnogovorni servis zapošljava oko 80 ljudi, uključujući 12 službenih glasnogovornika koji jedini smiju govoriti pod imenom. Struktura izravno odgovara predsjednici Komisije, što mnogi vide kao usko grlo. Nekoliko sugovornika tvrdi da glasnogovornici često čekaju odobrenje predsjedničkog kabineta prije nego što išta objave, a taj oprez dodatno usporava protok informacija.
Primjeri loše komunikacije • U rujnu je povjerenica zadužena za tržišno natjecanje Teresa Ribera propustila konferenciju za novinare na kojoj se objavljivala odluka protiv Googlea; novinarima je prvotno rečeno da hvata rani let – informacija se pokazala netočnom. • Istog mjeseca glasnogovornici su dali suprotne odgovore na pitanje vjeruje li Komisija da je Rusija ometala GPS signal zrakoplova u kojem je bila von der Leyen. • Tijekom ljeta prigovori su kulminirali kada je, bez popratne tablice ključnih brojki, predstavljen prijedlog sedmogodišnjeg proračuna EU-a od gotovo 2 bilijuna eura. Međunarodna udruga novinara tada je optužila Komisiju da nudi „PR sadržaj bez mogućnosti provjere”. • Ranije ove godine Komisija je tjedan dana skrivala informaciju da je predsjednica hospitalizirana, iako su novinari izravno pitali je li von der Leyen u bolnici.
Glasnogovornica Paula Pinho brani rad službe: „Razumljivo je da u instituciji poput Komisije postoje stvari koje se ne mogu odmah podijeliti. Ako se podaci mijenjaju do posljednjeg trenutka, moramo biti sigurni da se sve što objavimo međusobno podudara.” Naglašava i da se „primjedbe i kritike shvaćaju vrlo ozbiljno”.
Centralizacija moći ili nužna učinkovitost? Neki dužnosnici ističu da problem nije manjak podataka, nego činjenica da svaki javni istup mora proći višestruku provjeru u kabinetu predsjednice, što „riskantno usporava” cijeli proces. Drugi pak podsjećaju da je još u eri Jean-Claudea Junckera SPP pretvoren u produženu ruku predsjedničkog kabineta kako bi Komisija djelovala „više politički i agilnije”.
Stručnjak za europsko pravo Alberto Alemanno tvrdi da je „centralizacija komunikacije odraz dublje centralizacije moći, danas uočljivije nego prije deset godina”. Bivši glavni glasnogovornik Komisije Margaritis Schinas smatra suprotno: „Ne vidim alternativu. Ako EU želi biti brza i odlučna, težište mora biti u Berlaymontu.”
Von der Leyen pritom ulazi u sve turbulentnije političko razdoblje: euroskeptične snage jačaju, a pred Europskim parlamentom zakazana su čak dva glasovanja o nepovjerenju. Kritičari upozoravaju da će, bude li komunikacijski aparat i dalje „štucao”, Komisija teško obraniti vjerodostojnost u očima građana i država članica.
Za sada, SPP obećava poboljšanja, ali pritisak medija i oporbe raste. U Bruxellesu se stoga sve glasnije pita hoće li predsjednica uspjeti otvoriti prozore Berlaymonta – ili će joj bure zatvorenih vrata potkopati poziciju na čelu Unije.