Istraživači sa Sveučilišta u Baselu otkrili su zapanjujuću obrambenu konstrukciju iz 9. stoljeća prije Krista na rubu alpskih jezerskih naseobina u današnjoj Njemačkoj i Švicarskoj. Među ostacima nama poznatih palisada od trupaca, podignutih kuća i zidova ojačanih kamenom, arheolozi su pronašli krug sastavljen od dječjih lubanja.
Prema njihovim preliminarnim analizama, lubanje su prvotno bile uredno pokopane, da bi ih zajednica godinama kasnije iskopala i postavila uz samu crtu gdje je voda povremeno prodirala u selo. Stručnjaci ističu kako nema dokaza da su djeca žrtvovana; čini se da je riječ o posmrtnim ostacima kojima je naknadno dodijeljena zaštitna, gotovo magijska funkcija.
„Radi se o apotropejskom činu – simboličnoj granici koja je trebala spriječiti ulazak zla, u ovom slučaju razorne vode”, tumače arheolozi, dodajući da su poplave u to doba sve češće potkopavale drvene platforme i prijetile cjelokupnom naselju. Iako pisani izvori iz tog razdoblja ne postoje, istraživači pretpostavljaju da je krug lubanja bio posljednji, očajnički pokušaj stanovnika da umilostive božanstva povezana s vodom i tako sačuvaju svoje selo.
Naseobine oko Alpa bile su nastanjene tisućama godina, ali su zbog učestalih poplava povremeno napuštane. Krug lubanja pojavljuje se tek pred kraj posljednje faze stanovanja, što dodatno upućuje na to da su stanovnici posegnuli za izvanrednom mjerom kada su sve druge obrane podbacile.
Istraživački tim naglašava da je teorija o „duhovnom nasipu” još uvijek hipotetska, no neuobičajen raspored i pažljivo odabrana lokacija lubanja govore u prilog namjernom, ritualnom zahvatu. Za konačne zaključke trebat će dodatne analize tla, drveta i kostiju, ali već sada jasno je kako su se naši prapovijesni preci borili protiv vodene prijetnje jednako domišljato – i dramatično – kao što se to čini i danas.