Srpska premijerka Ana Brnabić vratila se iz Stockholma praznih ruku. Tijekom dvodnevnog posjeta pokušala je uvjeriti švedske dužnosnike da ponište odluku o ukidanju izravne financijske pomoći institucijama u Beogradu, no naišla je na hladan prijem.
Brnabić se u švedskom parlamentu susrela s predsjednikom Riksdaga Andreasom Norlénom, razgovarala s čelnikom parlamentarne skupštine OESS-a Pietrom C. S. di Sampirom te nastupila na Međunarodnoj krimskoj platformi. U svim je susretima, prema diplomatskim izvorima, ponavljala da je „vlast u Beogradu posvećena reformama u području vladavine prava” i tvrdila kako oporba i kritički mediji „pogrešno prikazuju stanje u Srbiji”.
Švedska strana ostala je pri ranije iznesenom stavu da su potrebni opipljivi rezultati, a ne obećanja. Ukazali su na pogoršanje slobode medija, neovisnosti pravosuđa i borbe protiv korupcije, podsjetivši da su upravo ti segmenti ključni za napredak Srbije prema Europskoj uniji.
Stockholm je početkom studenoga objavio da dio razvojnih sredstava preusmjerava iz državnih institucija Srbije prema organizacijama civilnog društva. Ministar za razvojnu suradnju i vanjsku trgovinu Benjamin Dousa tada je poručio: „Zemlje ne mogu očekivati švedsku potporu ako ne provode reforme i napredak koje od njih očekujemo.”
Potez Švedske nastavio je seriju negativnih ocjena za Beograd. U najnovijem izvješću Europske komisije Srbija je dobila najlošiju ocjenu otkako su pregovori o članstvu otvoreni: ritam reformi „znatno je usporen”, a vladavina prava, neovisnost pravosuđa i sloboda medija nazaduju. Od 35 pregovaračkih poglavlja Srbija je otvorila 22, ali nijedno novo nije pokrenuto od prosinca 2021. godine.
Istodobno, političku scenu potpuno dominira Srpska napredna stranka i predsjednik Aleksandar Vučić, što dodatno brine Bruxelles i sjeverne donatore. Švedska je zato poručila da financijska potpora neće biti obnovljena dok se ne pokaže „konkretan i mjerljiv pomak na terenu”.
Time je Brnabić ostala bez ključnog uspjeha koji je planirala tijekom skandinavske turneje, a Beogradu je upućen još jedan jasan signal: krediti i donacije više neće pokrivati politički deficit u reformama, nego će se novac preusmjeravati onima koji mogu dokazati da demokratiziraju zemlju.
