Rijeka već godinama traži rješenje za napušteni secesijski paviljon na Brajdi, središnjoj lokaciji nekadašnje gradske tržnice. Iako je kolegij gradonačelnika Marka Filipovića u rujnu 2024. najavio da će se zgrada stara 130 godina prenamijeniti u kulturne svrhe, od tada nije predstavljen ni jedan konkretan projekt.
Još ranije su umirovljeni ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović i muzejski suradnik Goran Pernjak zagovarali stalni postav o riječkom torpedu, no prijedlog nije dobio potporu. Interesa zakupaca za poslovne prostore unutar paviljona također nema, pa objekt ostaje prazan dok se odluka o „kulturnoj svrsi” i dalje odgađa.
Štandovi na izdisaju Nekoliko prodavačica voća i povrća i dva kvartovska kafića posljednji su trag života na prostoru nekada živahne Tržnice Brajda. Iza njih zjapi niz od šest-sedam ispražnjenih lokala; prašnjavi izlozi oblijepljeni oglasima za najam postali su simbol zapuštenosti dijela grada koji se nastoji brendirati kao turističko odredište.
Slična je slika i u okolnim ulicama – prema Žabici te u Fiorella La Guardije, gdje je godinama zatvoren atraktivan kutni prostor posljednje pizzerije Viktorija. Povremeno se pojavi novi najmoprimac, no većina izloga i dalje ostaje tamna.
Industrijska sjena Propadanje Brajde podsjeća na širu priču nestanka riječke industrije. U praznim lokalima nekoć je radila Mesokombinatova pečenjarnica, a prije nje Brodokomercove, Vulkanove i Torpedove trgovine. Danas, bez jasnog plana za paviljon i bez investicija u derutne fasade okolnih zgrada, cijeli kompleks izgleda kao kulisa grada duhova.
Apel za akciju Stanari i preostali trgovci pozivaju Grad da napokon pokrene sustavnu obnovu jednog od arhitektonskih dragulja Rijeke. Dok se to ne dogodi, Brajda ostaje mjesto kroz koje se prolazi usput – bez sadržaja, bez ljudi i bez odgovora na pitanje kada će „kulturna svrha” prijeći iz riječi u djelo.