Tri osobe preminule su na kruzeru pogođenom hantavirusom, a zdravstvene vlasti sada pokušavaju locirati i obavijestiti još 29 putnika koji su prije iskrcavanja napustili brod. Riječ je o mukotrpnom međunarodnom poslu u kojem svaka pogreška može značiti novu zarazu.
Ideja da bi posao mogao ubrzati neka digitalna aplikacija, poput onih razvijenih 2020. za vrijeme pandemije covida-19, brzo je odbačena. Epidemiologinja s američkog Sveučilišta Johns Hopkins Emily Gurley podsjeća da je virusna situacija posve drukčija: „There is no use of apps for this hantavirus outbreak.”
Digitalno praćenje kontakata tijekom covida oslanjalo se na Bluetooth signal mobilnih uređaja. Sustav je bilježio kada su se telefoni našli u neposrednoj blizini i naknadno upozoravao korisnike ako se pokazalo da je netko od tih kontakata pozitivan. Iako je ta metoda pomogla u većem uvidu u kretanje virusa, nije bitno zaustavila širenje zaraze, a u nekim je državama radila bolje nego u drugima.
Kod sadašnjeg, znatno manjeg žarišta hantavirusa logika je drukčija. Vlasti moraju precizno znati tko je gdje bio, s kim je dijelio kabinu ili stol u restoranu i koliko je trajio kontakt. Široko prikupljeni anonimni podaci koje aplikacije generiraju nisu dovoljno precizni, a pogrešni pozitivni ili negativni signali samo bi usporili istragu. „During small but highly fatal outbreaks, more precision is required,” naglašava Gurley.
Aplikacije za praćenje kontakata nose i neriješene dvojbe o privatnosti jer traže stalno uključen Bluetooth i spremanje podataka o susretima s drugim uređajima. U situaciji u kojoj je, barem teoretski, moguće izravno doći do svih putnika s kruzera, stručnjaci smatraju da je klasično, ručno praćenje i dalje najsigurniji put do cilja.
Dok zdravstveni inspektori intervjuiraju preživjele, pregledavaju putne dokumente i provjeravaju kuda su potencijalno izložene osobe otputovale nakon iskrcavanja, digitalni alati ostaju – ugašeni.