Biljana Borzan, hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu, pokrenula je saslušanje u odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača o vrtoglavom rastu cijena hrane u Europskoj uniji, osobito u istočnoj Europi.
Na saslušanju u Bruxellesu sudjelovali su predstavnici Europske komisije, Europske središnje banke te UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu. Stručnjaci su upozorili da se, unatoč usporavanju inflacije, visoke cijene prehrambenih proizvoda tvrdoglavo održavaju.
Borzan je podsjetila da prema posljednjem Eurobarometru većina građana EU inflaciju i siromaštvo vidi kao najveće probleme, a brojke iz regije potkrepljuju zabrinutost:
• cijena deset jaja u Poljskoj danas je jednaka cijeni 18 jaja prije četiri godine; u Slovačkoj za istu svotu tada se moglo kupiti 24 jaja
• kruh je u Mađarskoj poskupio 170 %, u Bugarskoj 122 %, a u Hrvatskoj 65 %
• u baltičkim državama meso je skuplje i do 50 %
• u zapadnoj Europi rast cijena hrane uglavnom ne prelazi 20 %
Istraživanje koje je provela zastupnica pokazuje da 56,4 % građana Hrvatske zbog inflacije kupuje manje hrane, a mnogi se okreću proizvodima slabije kvalitete.
„Moramo jasno identificirati i sankcionirati one koji iz pohlepe ‘deru kožu s leđa’ građana”, poručila je Borzan. Posebno je prozvala jedanaest najvećih multinacionalnih kompanija – među njima Nestlé, Unilever, P&G, PepsiCo i Mars – koje, kako kaže, kontroliraju većinu tržišta, diktiraju cijene, količine i kvalitetu te namjerno potiču poskupljenja.
Primjerice, boca Coca-Cole stoji 1,89 eura u Njemačkoj, a 2,89 eura u Luksemburgu zbog tzv. teritorijalnih ograničenja. Slična praksa, navodi Borzan, rezultira time da su cijene u istočnoj Europi često jednake ili više od onih na bogatijem zapadu.
Europski zakon koji bi trebao ograničiti takvu praksu očekuje se iduće godine. Procjene govore da teritorijalna ograničenja potrošače u Uniji godišnje koštaju oko 19 milijardi eura. Multinacionalne kompanije, zahtijevajući da distributeri robu nabavljaju samo od proizvođača koje one odrede, smanjuju mogućnost nabave po povoljnijim cijenama – a račun na kraju plaćaju potrošači.