Britansko-mađarski pisac David Szalay osvojio je ovogodišnju Bookerovu nagradu romanom „Flesh”, a već u prvim satima nakon proglašenja nagrada se pretvorila u referendum o tome gdje je muškarac u književnosti 2025. godine.
Roman prati Istvána, radnika iz istočne Europe koji tijekom 370 stranica čak 500 puta promrmlja riječ „OK”. Škrti dijalozi, gotovo nikakav unutarnji monolog i slijed poslova – od maloljetničkog popravnog doma, preko vojske i obezbjeđivanja u striptiz-klubu do vozača i tjelohranitelja – skiciraju portret muškarca čiju je „toksičnu muškost”, kako je pisac priznao, bilo „rizično” iznijeti pred publiku.
„There’s no longer that sense that boys will be boys,” rekao je Szalay preuzimajući nagradu. „So I expect the main character in Flesh to draw quite a bit of disapproval.”
Debata o muškosti ionako je već tinjala. Nova izdavačka kuća Conduit Books pokrenuta je u travnju kako bi objavljivala „fikciju i memoare muškaraca” u trenutku kada se, prema osnivaču Judeu Cooku, u izdavaštvu uvriježilo mišljenje da je „muški glas problematičan”. Međutim, Bookerova duga lista (šest muškaraca, sedam žena) i konačna pobjeda „Flesh” pokazali su da se o „ističanju” muškaraca ne može govoriti jednostrano.
Širi kontekst dodatno je zapaljiv: porast popularnosti influencera poput Andrewa Tatea, Netflixov serijal o incelima „Adolescence” i statistike samoubojstava mladih muškaraca stvaraju narativ o „krizi muškosti” koji se, čini se, sudara s književnošću.
Član žirija i pisac Chris Power upozorava da Istvánov put „nije isključivo muški, ali je tradicionalno muški” te dodaje: „The idea of a crisis of masculinity in the wider culture with say, suicide rates or younger kids turning to the Andrew Tates of the world, it’s almost colliding with literature.” Po njemu, István ponajprije vodi bitku sa statusnom anksioznošću i financijskom nestabilnošću, osjećajem koji „je snažno prisutan kod mnogih”.
Kritičar Leo Robson smatra da je danas „maybe it’s easier in an age where there’s been quite a healthy debate about masculinity and male behaviour to champion someone like David Szalay writing about men in like a sceptical inquiring spirit”.
I ostali muškarci na užem popisu Bookera dotaknuli su slične teme: Ben Markovits u „The Rest of Our Lives” propituje srednjovječnu krizu, Benjamin Wood u „Seascraper” prati svakodnevicu ribara kozica, dok Andrew Miller otvara „The Land in Winter” prizorom samoubojstva mladog muškarca. Power primjećuje motiv „nevjere” i „slijeđenja požude” koji također prožimaju „Flesh”.
Za Szalayeva Istvána sve se, međutim, svodi na borbu za kontrolu nad vlastitim životom. „I think István is struggling to gain control of his life,” kaže Power, „That speaks to a kind of universal feeling, something that’s obviously very keenly felt by many.”
Dok nagrada slavi književni uspjeh, njezina je pozornica postala i mjesto na kojem se ogleda širi društveni nemir: pokušaj da se redefinira što danas znači biti muškarac – u knjigama, ali i izvan njih.