U Bogdanovcima je u ponedjeljak obilježena 34. godišnjica pada sela čiji je gubitak 1991. presjekao posljednju životnu liniju Vukovara.
Polaganje vijenaca i svijeća
Kod Spomenika poginulim i nestalim braniteljima i civilima počast su odali suborci, obitelji stradalih, predstavnici braniteljskih udruga te državna i lokalna izaslanstva. Po službenim podacima, u obrani Bogdanovaca poginula su 133 hrvatska branitelja i civila, među njima 89 mještana, a za još 17 osoba i dalje se traga.
„Bogdanovci su 1991. za Vukovar bili vrata Hrvatske. Padom Bogdanovaca Vukovar se našao u potpunom okruženju velikosrpskog agresora… i sve je slutilo na skori slom obrane grada”, podsjetio je vukovarski gradonačelnik Marijan Pavliček.
Načelnik općine Marko Barun naglasio je da je kroz Bogdanovce vodila jedina veza Vukovara s ostatkom zemlje: „Ovdje je bila žila kucavica… Danas, nakon 34 godine, živimo ne zaboravljajući što se ovdje dogodilo; naša je obveza tu povijest prenijeti najmlađima”, rekao je, izdvojivši i „veliki doprinos pripadnika albanske nacionalne manjine” u obrani sela.
Opsada i pad
Prema podacima Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar, 10. studenoga 1991. u selu je boravilo 157 stanovnika, od kojih je stotinu bilo naoružano. Braniteljima su pomagali pripadnici 3. brigade ZNG-a, policajci iz Vinkovaca i Županje te dobrovoljci HOS-a. Dok je bilo streljiva, uspješno su odbijali napade JNA i srpskih paravojnih postrojbi, nanoseći im znatne gubitke. No tog 10. studenoga linija je probijena; već osam dana poslije pao je i Vukovar.
Danas, tri i pol desetljeća kasnije, Bogdanovci svojom komemoracijom podsjećaju na cijenu slobode i na to koliko je malo stanovnika stajalo na putu jednoj od najvećih vojnih sila tadašnje Jugoslavije.