Marta Kranjčec iz Varaždina ušla je u povijest Katoličke Crkve u Hrvatskoj kao prva službeno posvećena djevica, što je javnost potaknulo da se zapita tko su i kako žive žene iz reda Ordo virginum.
Prema crkvenim dokumentima Ordo virginum spada među najstarije oblike posvećenog života: postoje još od ranog kršćanstva, a u suvremeni crkveni poredak vraćene su 1970. nakon Drugoga vatikanskog koncila. Za razliku od redovnica, posvećene djevice ne žive u samostanima, nemaju zajednički pravilnik ni uniformu, već ostaju u svijetu – rade, same se uzdržavaju i djeluju u lokalnoj zajednici. Kanonikom 604. Zakonika kanonskog prava određeno je da pripadaju svojoj biskupiji i odgovaraju izravno mjesnom biskupu.
Proces posvete započinje duhovnim razlučivanjem i formacijom; kandidatkinja mora biti neudata i opredijeljena za trajnu čistoću. O prikladnosti konačno odlučuje biskup, koji i predvodi poseban liturgijski obred posvete.
Jedno od najčešćih pitanja tiče se provjere djevičanstva. Vatikanski dokument „Ecclesiae Sponsae Imago” iz 2018. izričito navodi da nema nikakvih fizičkih ni medicinskih testova. Djevičanstvo se, naglašava se, razumije prije svega kao duhovni izbor i cjelokupni životni put, a procjena se temelji na zrelosti, vjeri i načinu života kandidatkinje.
Danas u svijetu, prema vatikanskim statistikama, živi oko 5 000 posvećenih djevica. Njihov je život, kako se opisuje u crkvenim smjernicama, spoj kontemplacije i djelovanja: smatraju se „zaručnicama Krista”, a poziv potvrđuju svakodnevnom molitvom i služenjem zajednici.
Marta Kranjčec tako je prva koja je taj drevni, a u Hrvatskoj dosad nepoznat put odlučila javno prigrliti. Njezin potez izazvao je veliku znatiželju, ali i razbio neke predrasude – ponajprije onu da Crkva zahtijeva medicinsku potvrdu fizičkog djevičanstva. Umjesto biološkog, naglasak je, poručuju crkveni dokumenti, na duhovnom kriteriju i autentičnosti poziva.