Populacije ptica koje se hrane kukcima u Francuskoj pokazuju prve znakove oporavka otkako je Europska unija krajem 2018. zabranila gotovo svu vanjsku primjenu neonikotinoidnih pesticida. Studija objavljena u časopisu Environmental Pollution pratila je 57 vrsta na više od 1 900 promatranih točaka veličine 2 × 2 kilometra između 2013. i 2022.
• Usporedbom razdoblja prije (2013.–2018.) i poslije zabrane (2019.–2022.) istraživači su zabilježili rast od 2–3 % kod vrsta poput kosova, crnoglavića i zeba čije se odrasle jedinke i mladunci oslanjaju na kukce.
• Na poljima na kojima su se neonikotinoidi ranije koristili brojnost ptica ostala je u prosjeku 12 % niža nego na lokacijama bez takvih pesticida, što upućuje na dugotrajnu prisutnost otrovnih ostataka u tlu.
Voditelj istraživanja, biolog Thomas Perrot iz pariške Fondation pour la recherche sur la biodiversité, ističe da je i maleni pomak statistički značajan jer potvrđuje da „zabrana donosi vidljive koristi za kukcojedne ptice”. Napominje, međutim, da će potpuni povratak populacija vjerojatno potrajati desetljećima jer se aktivne tvari zadržavaju u okolišu godinama.
Pozitivne rezultate pozdravlja i konzervator Frans van Alebeek, koji podsjeća da je odluka EU donesena pod snažnim pritiskom javnosti. Upozorava pritom da sve učinkovitiji kemijski spojevi i dalje prolaze regulatorne filtere, pa sustav odobravanja pesticida „nije naučio dovoljno iz proteklih 50 godina”.
Oprezniji je ornitolog James Pearce-Higgins, koji smatra da se dio zabilježenog rasta može pripisati promjenama staništa ili klimatskim čimbenicima te naglašava važnost dugoročnog monitoringa kako bi se trendovi potvrdili.
Neonikotinoidi su od devedesetih godina prošlog stoljeća postali najraširenija skupina insekticida. Premda se koriste u malim dozama, sistemično se ugrađuju u cijelu biljku, čineći je otrovnom za insekte. Masovni pomori pčela potaknuli su zabranu 2018., no u nekim državama i dalje su dopušteni u izvanrednim situacijama, dok se u Sjedinjenim Državama upotrebljavaju bez značajnijih ograničenja.
Autori studije zaključuju da bi sličan oporavak kukcojednih ptica mogao biti vidljiv i u drugim članicama EU-a, ali za to još nedostaju usporedivi podaci. Ističu kako će, uz daljnje smanjenje pesticida i obnovu poluprirodnih staništa, europske ptice imati šansu za dugoročni povratak na razine prije masovnog pada brojnog stanja.