Bivši pripadnici Kapitolske policije, teško ozlijeđeni tijekom napada 6. siječnja 2021., oštro su reagirali na odluku Donalda Trumpa da na ulice Washingtona DC-a pošalje 800 pripadnika Nacionalne garde i stotine federalnih agenata uz obrazloženje da je riječ o „nekontroliranom” valu nasilja.
„Whenever he says he’s all for law and order, I have a bridge to sell you”, poručio je Aquilino Gonell, koji je 6. siječnja u tunelu Kapitola trpio udarce i gušenje dok se pitao: „Where the fuck is the president? Why is the national guard not being deployed?”. Gonell je zbog trajnih ozljeda stopala i ramena 2022. napustio službu; danas tvrdi da je novi pohod na „zakon i red” čista hipokrizija.
Statistika ne podupire dramatičnu sliku koju Bijela kuća iznosi. Iako je 2023. bio jedna od krvavijih godina i stopa ubojstava dovela Distrikt na četvrto mjesto u SAD-u, službeni podaci pokazuju da je ukupan kriminal potom naglo pao, dosegnuvši najnižu razinu u tri desetljeća. Unatoč tome, predsjednik je – nakon napada na djelatnika vladinog odjela za „učinkovitost uprave” u elitnoj četvrti – proglasio izvanredne mjere i po prvi put aktivirao zakonsku klauzulu kojom izravno preuzima kontrolu nad lokalnom policijom. U Kongresu već traži odobrenje da to preuzimanje produlji „na dulji rok”.
Michael Fanone, nekadašnji veteran gradske policije kojega su pobunjenici vukli po stepenicama Kapitola i šokirali ga elektrošokerom, ne vidi smisao vojne mobilizacije: „There were other times during crime emergencies in which we mobilized the national guard, and they were worthless each and every time… they can’t do anything.” Federalni agenti, dodaje, vrsni su istražitelji, ali „ne idu hapsiti nekoga jer „fucking pissing in the park”.
Trump je naredio i uklanjanje beskućnika s ulica. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt najavila je kazne ili zatvor za one koji odbiju skloništa, što bivši časnik Harry Dunn smatra grubom silom bez strategije: „Donald Trump je uzimao čekić ondje gdje je potreban odvijač… nema preciznosti, nema plana, samo poplava ulica silom i demonstracija autoriteta.” Dunn upozorava da predsjednik „nastavlja pretvarati državu u policijsku”, isto kao što je, kaže, oklijevao poslužiti se istom tom silom kada su pristaše 6. siječnja „izvodile najveći pojedinačni čin nasilja u novijoj povijesti glavnog grada”.
Tada Trump nije izdao zapovijed za raspoređivanje Nacionalne garde; vojska je stigla tek satima kasnije, po nalogu ministarstva obrane. Kasnije je okarakterizirao pobunu kao „day of love”, sudionike nazvao „warriors” te pomilovao sve osuđene ili optužene za nerede. U međuvremenu, njegovi su se imenovani dužnosnici pobrinuli za smjene saveznih tužitelja i pritisak na FBI agente uključene u istrage 6. siječnja.
Fanone Trumpovu najnoviju akciju vidi kao „odvlačenje pažnje” s afera oko istrage Jeffreyja Epsteina i gospodarskog udara carina. „To je bez presedana – a nismo suočeni s bezprecedentnim valom kriminala.”
Za bivše branitelje Kapitola poruka je jasna: predsjednik koji je tada dopustio nasilje sada koristi vojsku kako bi demonstrirao silu u trenutku kada brojke govore suprotno. Njihova briga nije samo učinkovitost, nego i smjer u kojem takve odluke guraju američku demokraciju.
