Stare višestambene zgrade podignute neposredno nakon Drugog svjetskog rata ponovno su došle u središte političkih rasprava. Ovoga puta problem nije samo visoka potrošnja energije, nego i socijalna nejednakost koju naglašava skupa zima.
Stručnjaci upozoravaju da odluke o državnim potporama za energetsku obnovu nerijetko diktira administracija, a ne stvarne potrebe stanara. Dok nadležni „uljepšavaju” statistike kroz postojeće registre i standardizirane procedure, iza urednih birokratskih tablica ostaju tisuće kućanstava koja žive u energetskoj neimaštini – bez jasnog puta do obnovljenih fasada i nižih računa za grijanje.
Rezultat je začarani krug: oni koji si ne mogu priuštiti obnovu najviše ovise o toplinskoj učinkovitosti zgrade, a upravo su ti stanari često izostavljeni iz programa jer ne zadovoljavaju formalne uvjete. Sociolozi zato već govore o „socijalnoj bombi” koja bi se mogla rasplamsati svakom novom hladnom sezonom ako kriteriji ostanu nepromijenjeni.
Struka predlaže reviziju registara, fleksibilnije kriterije i jasnije socijalne mjere kako bi se osiguralo da topli dom ne ovisi o birokratskom pečatu, nego o stvarnim potrebama građana.