Bivši izbornik Slaven Bilić u razgovoru za američki The Athletic analizirao je zašto je mala Hrvatska već desetljećima među velesilama ekipnih sportova – posebno nogometa.
„Očito imamo puno talenta. Oduvijek smo bili jako dobri u timskim sportovima. U košarci, vaterpolu, rukometu. Mislim da je to zato što se volimo družiti i biti vani na ulicama”, objasnio je Bilić, istaknuvši da blaga klima djeci omogućuje više igre na otvorenom, što u eri društvenih mreža postaje sve rjeđe.
Iskustvo bivšeg reprezentativca, a kasnije i izbornika, daje mu, kaže, realnu sliku stanja u domaćem nogometu. Ključnu prednost vidi u odnosima unutar momčadi:
„Naši igrači imaju zajedništvo koje se podcjenjuje. Bez obzira na to tko je izbornik, igrači su prijatelji, a ne samo suigrači.”
Bilić je poznat i po hrabrosti da povjerenje odmah ukaže mladima. Podsjetio je kako je kroz svoje momčadi provukao Luku Modrića, Ivana Rakitića, Vedrana Ćorluku i Eduarda, a kasnije u Engleskoj Declana Ricea i Gradyja Dianganu.
„Nikad me nije bilo strah ubaciti mlade igrače u momčad. To se nije promijenilo”, kaže Bilić. Vjeruje da mladi donose novu energiju: „Volim mlade igrače jer jako dobro upijaju informacije i ne boje se grešaka. Razmišljaju pozitivno i uvijek vide čašu koja je napola puna.”
Prema njegovu mišljenju, upravo spoj druželjubive kulture, povoljne klime i iskrene međusobne podrške tumači zašto hrvatski sport, usprkos skromnom tržištu i infrastrukturi, uporno proizvodi vrhunske rezultate.
