Bibury, slikoviti dragulj Cotswoldsa, ponio je titulu „najljepšeg sela na svijetu za 2025.” koju mu je dodijelio Forbes. No dok globalna publika otkriva njegov medenožuti kamen i idilične prizore, stanovnici – njih tek oko 600 – bore se s brojkama koje bi mogle isprazniti i mnogo veći grad.
Arlington Row, niz kuća podignut 1380. kao samostansko skladište vune, postao je najpoznatiji kadar sela. Slika tog niza već krasi unutarnju koricu britanske putovnice, a sada ga svakog ljetnog vikenda dođe fotografirati i do 20 000 posjetitelja. Procjenjuje se da kroz Bibury tada prođe pedesetak autobusa dnevno.
„Osjećamo se kao eksponat u živom muzeju”, kažu mještani, žaleći se da infrastruktura ne prati turistički stampedo i da većina gostiju odlazi prije nego što upozna pravo lice sela. Lokalna općina zato je uvela ograničenja za autobuse i posebne zone za iskrcavanje u pokušaju da sačuva kakav-takav mir.
Unatoč gužvi, Bibury i dalje pruža prizore kao iz akvarela: rijeka Coln vijuga između glavne ulice i močvarne Rack Isle dok se patke lijeno njišu pod vrbama. Posjetitelji mogu razgledati crkvu svete Marije, čiji su vitraji krasili božićne marke Royal Maila iz 1992., ili kušati svježu pastrvu s Bibury Trout Farma osnovane 1902. godine.
Lokalci mole da se dolazi polako i s poštovanjem: svratiti na pintu u pub The Catherine Wheel, prošetati do mosta preko Colna i, prije nego što se posegne za fotoaparatom, udahnuti mjesto koje je – barem na trenutak – zamrznuto u 17. stoljeću.