Navijači, čelnici i klupske legende Dinama još uvijek su potreseni izvedbom momčadi u Lilleu, gdje su Modri odigrali jednu od najslabijih europskih utakmica posljednjih godina. Poraz – teški koliko i nebitan broj golova – nije ono što najviše boli; ključna zamjerka jest potpuni izostanak borbenosti i energije.
Predsjednik kluba Zvonimir Boban već je prije nekoliko tjedana na Dan članova prozvao pojedince zbog „nedostatka strasti i ljubavi prema Dinamu”. Nakon Lillea njegovi se prigovori čitaju još glasnije. Svjedoci s tribina Stade Pierre-Mauroyja tvrde da su maksimirski šefovi ostali zaprepašteni „beskrvnošću plavih bluza”.
Trener Sergej Kovačević nakon utakmice je pokušao objasniti da su se igrači „čuvali za susret protiv Gorice”, što je dodatno razjarilo navijače. U domaćem prvenstvu, pak, često se čuje suprotan alibi – da se „troše u Europi” pa nemaju snage po blatnjavim terenima HNL-a. Takav verbalni salto mortale malo koga uvjerava.
Oštre riječi stigle su i od nekadašnjih heroja. Legendarni veznjak Marijan Čerček podsjetio je na dane kad je, kako kaže, „sramota bila prošetati gradom ako se slabo odigra”: „Mi smo živjeli i umirali za Dinamo. Dinamov dres bio nam je svetinja… Shvaćam poraz, ali da nema strasti i maksimalne borbe – to ne mogu prihvatiti.”
Na terenu u Lilleu Modri su, suprotno svim obećanjima, djelovali kao da im je najvažnije da utakmica što prije završi. Ni vrhunski travnjak, ni glasna podrška nekoliko stotina navijača, ni činjenica da ih prate milijuni pred ekranima nisu ih natjerali na agresivniji pristup.
Unutar kluba vlada složno uvjerenje da se ovakav pristup više ne smije ponoviti. Bivši igrači poručuju da Dinamo može izgubiti, ali ne smije „zakoračiti ispod crte” koja dijeli poraz od ravnodušnosti. Ono što sada traže i Uprava i tribine jest jasan odgovor: hoće li se Modri vratiti osnovama – ponosu, požrtvovnosti i plavoj strasti – ili će se navijači i dalje stidjeti svakog izlaska na europsku scenu?
