Nedavni skok cijena goriva, čak i nakon državne intervencije u maloprodajne marže, ponovno je otvorio pitanje stabilnosti i dostupnosti energije u Hrvatskoj. Poskupljenje na crpkama već se prelijeva na širi rast cijena – od električne energije do osnovnih prehrambenih namirnica – pa kućni budžeti i poslovni planovi trpe dvostruki udar.
U takvom kontekstu rasprava o budućnosti TE Plomin dobiva dodatnu težinu. Stručnjaci i lokalna zajednica slažu se u jednome: ako se termoelektrana jednoga dana ugasi, zamjenski izvori moraju postojati „stvarno, a ne samo na papiru”. Drugim riječima, prije zatvaranja trenutačno najvažnijeg istarskog elektroenergetskog pogona, država i HEP moraju osigurati:
- pouzdanu proizvodnju struje iz obnovljivih izvora ili drugih kapaciteta,
- cjenovno prihvatljivu energiju za građane i industriju,
- infrastrukturu koja će nove izvore povezati s mrežom bez prekida opskrbe.
Bez jasnog plana prijelaza trošak prelaska na skuplje ili nesigurne izvore snosili bi upravo građani, koji su već pogođeni lančanim poskupljenjima potaknutima rastom cijena nafte i plina na globalnom tržištu.
Stoga zahtjevi za brzim, administrativnim zatvaranjem Plomina bez istodobnog otvaranja funkcionalnih zamjenskih kapaciteta mnogi u Istri, ali i šire, vide kao recept za nove račune i dublji udar na standard. Dok se ekonomske i ekološke argumente može i mora uskladiti, konsenzus je jasan: energetska strategija ne smije ostati samo vizija u dokumentu nego opipljiva mreža konkretnih projekata koja štiti i okoliš i novčanike građana.