Hrvatsku ponovno trese rasprava o uvozu radne snage, a kolumnist i književnik Ante Tomić najnovijim se tekstom ironično obratio svima koji bi građevinske skele željeli vidjeti isključivo s domaćim majstorima.
Tomić podsjeća da se istodobno u javnosti zaziva brza gradnja dvaju nacionalnih simbola – splitskog Poljuda i zagrebačkog Maksimira – dok se istodobno protivi stranim radnicima bez kojih bi taj ambiciozni rok od pet godina bio gotovo nemoguć.
„Zidare i tesare, suprotno narodnom vjerovanju, ne donose rode”, piše autor, objašnjavajući kako se kvalificirana radna snaga ne „pojavi u kupusu”. Za masovan zahvat kakav je rekonstrukcija dvaju najvećih hrvatskih stadiona, procjenjuje, trebalo bi najmanje nekoliko tisuća stručnjaka – od armirača i bagerista do inženjera.
Njegova poruka jednostavna je: Hrvatska nema vremena „inkubatorski” ubrzati školovanje i odrastanje novog vala domaćih radnika, a bez uvoza kvalificiranih ljudi projekti bi se neizbježno odužili ili poskupjeli.
Tomićev tekst dolazi u trenutku kada Ministarstvo rada razmatra nove kvote za zapošljavanje stranaca, dok su građevinari već upozorili da je domaći kadar iscrpljen. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u građevinskom sektoru trenutno nedostaje oko 30 000 radnika.
Autor stoga provocira ključnim pitanjem: žele li građani nove, moderne tribine, ili zatvaranje tržišta rada? Jer, kako zaključuje, beton se miješa rukama – i sve je manje ruku koje nose hrvatske osobne iskaznice.
