Međunarodna „zajednica” više nije jedinstven akter nego pojam čije se značenje topi u novoj, multipolarnoj stvarnosti, upozorava politolog doc. dr. sc. Ivan Kraljević sa Sveučilišta u Mostaru. „Međunarodna zajednica je diskurzivni konstrukt, odnosno alat moći kojim se proizvode značenja, oblikuju norme i legitimiziraju političke odluke”, kaže Kraljević, napominjući da se iza tog termina najčešće kriju zapadne sile koje raspolažu političkom, ekonomskom i vojnom nadmoći.
Istodobno, svijet ulazi u jedno od najopasnijih razdoblja od završetka Drugog svjetskog rata: Sjedinjene Države, Kina i Rusija odmjeravaju utjecaj, dok multilateralne institucije poput Ujedinjenih naroda ostaju blokirane uzastopnim vetima. „Ključno je da velike sile obnove dijalog, reformiraju međunarodne institucije i vrate povjerenje u kolektivnu sigurnost. Bez toga mogućnost šireg sukoba nije isključena”, poručuje mostarski politolog.
Bosna i Hercegovina trideset godina nakon Daytona
Za manje od godinu dana navršit će se tri desetljeća od potpisivanja Daytonskog sporazuma, a Bosna i Hercegovina, premda članica brojnih međunarodnih organizacija i stalni primatelj inozemne pomoći, i dalje funkcionira kao (polu)protektorat. Visoki predstavnik, napominje Kraljević, svojim intervencijama „dodatno produbljuje unutarnje podjele” i usporava sazrijevanje domaćih institucija.
Bosanskohercegovačka vanjska politika ostaje fragmentirana, bez dosljedne strategije i s ograničenim diplomatskim kapacitetima. Umjesto jedinstvenog nastupa, diplomati često promiču usko nacionalne ili čak privatne interese, što onemogućuje zemlji da se nametne kao vjerodostojan međunarodni akter.
Diplomacija potisnuta logikom sirove moći
Govori svjetskih čelnika na nedavnoj Općoj debati Ujedinjenih naroda „uglavnom su bili ponavljanje poznatih stavova”, bez novih ideja i spremnosti na kompromis. Takvu statiku Kraljević vidi kao simptom šireg problema: diplomacija se pretvara u instrument PR-a, dok „moć interesa” preuzima primat nad iskrenim traženjem rješenja.
Bliski istok zarobljen simbolikom
U labirintu bliskoistočnih sukoba palestinska država ni formalno ni faktično ne funkcionira: nema jedinstvenu vladu, teritorij je rascjepkan, a dvije suprotstavljene frakcije drže različite dijelove područja. Masovno priznavanje Palestine bez jasne mirovne strategije zbog toga ostaje „simboličan čin koji nema izravnu snagu na terenu”. Kraljević upozorava da „srljanje” pojedinih lidera u takvo priznavanje samo pojačava paradoks i ne vodi ka stabilnom rješenju.
Hitno potrebna nova pravila igre
Kraljevićev zaključak je jasan: globalni poredak je u prijelaznoj fazi, stari modeli suradnje su istrošeni, a novi još nisu definirani. Dokle god velike sile izbjegavaju ozbiljan dijalog, a diplomacija se svodi na medijsko nadmudrivanje, svjetska se sigurnost oslanja na krhke temelje. Bez sveobuhvatnih reformi međunarodnih institucija i povratka kompromisu, opasnost od eskalacije ostaje otvorena – od Gaze do Sarajeva.