Joseph Beuys (1921.–1986.) ostavio je jedan od najradikalnijih tragova u poslijeratnoj europskoj umjetnosti. Rođen u Krefeldu, odrastao u Kleveu, a umro u Düsseldorfu, ovaj njemački crtač, kipar, umjetnik akcije i instalacije, učitelj, političar i aktivist vjerovao je da umjetnost može dosegnuti mnogo dalje od galerijskih prostora.
Beuys je kolektivnu preobrazbu koju je želio potaknuti nazvao „društvena skulptura”. Koncept polazi od ideje da svaka osoba kroz svoje djelovanje ‒ razgovor, suradnju i kreativni čin ‒ sudjeluje u oblikovanju zajedničkog društvenog tijela.
Iskustvo odrastanja u nacističkoj Njemačkoj, pripadnost Hitlerovoj mladeži i služenje u vojsci snažno su odredili njegov kasniji angažman. Nakon rata posvetio se pokušaju da totalitarno naslijeđe vlastite mladosti preobrazi u društvo „topline i radikalne demokracije”, a put je vidio upravo u otvaranju umjetnosti svima.
Beuys je neumorno promicao dijalog, inzistirajući da su ljudi, a ne elitne institucije, ključ promjene. Njegova društvena skulptura danas se često navodi kao preteča participativnih umjetničkih praksi i građanskih inicijativa koje spajaju kulturu, politiku i ekologiju.
Više od tri desetljeća nakon njegove smrti, Beuysov poziv na aktivno sudjelovanje svakog građanina u stvaranju pravednijeg sustava ostaje podjednako aktualan, potvrđujući njegovu vjeru da je „umjetnost najšira ljudska mogućnost oblikovanja stvarnosti”.