Belgija je prošle godine povećala vojni proračun s 1,3 % na 2,1 % BDP-a, no i dalje ostaje pri dnu ljestvice unutar NATO-a, dok Poljska već ulaže više od 4 %, a većina saveznika najavljuje 5 % do 2035. Nakon desetljeća rezova – posljednjih tenkova, topništva i sustava protuzračne obrane odrekla se još 1990-ih – Bruxelles sada pokušava nadoknaditi propušteno u ozračju rastućih prijetnji na istočnim granicama Europske unije i u istočnom Sredozemlju.
„Prestali smo s tenkovima, prestali smo s protuzračnim sustavima, gotovo smo ukinuli sve topništvo”, podsjetio je umirovljeni general Johan Peeters, nekadašnji zapovjednik specijalnih snaga. Analitičarka Michelle Haas dodaje da je Belgija jedina europska država koja je nakon ruske aneksije Krima 2014. nastavila srezivati vojni proračun.
Vojska danas broji 24 100 profesionalaca i 4 900 pričuvnika. Privlačenje novih regruta ide nešto bolje, ali zadržavanje ostaje problem. „Teško je zadržati današnje mlade”, priznaje Peeters. Multikulturalnost se, međutim, pokazuje prednosti: postoje odvojene frankofone i nizozemske postrojbe te dvojezične jedinice, a visoka razina jezične prilagodbe olakšava sudjelovanje u međunarodnim misijama.
Puno veći izazov su „egzistencijalne” pukotine u naoružanju. Belgija trenutačno nema nikakav sustav protuzračne obrane – slabost koja je izašla na vidjelo krajem 2025. nakon niza letova neidentificiranih dronova iznad vojnih objekata i kritične infrastrukture. Prvi norveški sustavi NASAMS trebali bi stići tek 2027., no stručnjaci upozoravaju da u oružanim snagama nedostaje kadra osposobljenog za njihovo održavanje i uporabu. „U ovom je trenutku obrambena moć iznimno ograničena”, kaže Peeters.
Ministar obrane Theo Francken najavio je udvostručavanje broja domaćih obrambenih poduzeća i ubrzanu obuku specijalista za nove tehnologije. Unatoč ambicioznim planovima, stručnjaci upozoravaju da će Belgiji trebati godine – i znatno veća izdvajanja – kako bi dostigla standarde koje su susjedi već postavili.