Na starom trgu podno crkve sv. Petra u Okovima u Baratu, malom mjestu u općini Kanfanar, u subotu je održan 27. Susret istarskih narodnih pjevača „Zakantajmo istrijanske kante”. Manifestacija, posvećena dvoglasnom pjevanju „na tanko i debelo” koje se nalazi na UNESCO-ovu popisu nematerijalne kulturne baštine, obilježila je i 20. godinu neprekinutog domaćinstva u Baratu.
Susret je započeo emotivnim spomenom na preminule kantadure uz izvedbu Baraćanskih pjevača „Pusta je mladost naša”, a publiku su pozdravili voditelj susreta Davor Ban i potpredsjednik Općinskog vijeća Kanfanara Ivica Pokrajac. Potom su na pozornicu izašli izvođači iz svih krajeva Istre: KUD Barban, KUD „Mate Balota” iz Raklja, Žejanski kantaduri, grupa Paljarica, solisti Marija Rojnić, Noel Šuran, Kristijan Vicel i dvadesetak drugih pjevača. Prvi put su nastupile i folklorne skupine Zajednice Talijana Šišan te Zajednice Talijana Vodnjan, što je donijelo dodatnu jezičnu raznolikost.
Posebne ovacije publike dobili su debitanti – troipolgodišnjaci Dorian Legović i Marta Grudić te devetogodišnja Mia Ostoni, praunuka dugogodišnje kantadurice Ane Lanča. Program je tradicionalno zaključen zajedničkom pjesmom „Cviće mi polje pokrilo”, nakon koje je druženje potrajalo do kasno u noć.
Manifestaciju je 1998. pokrenuo etnomuzikolog Renato Pernić, a nakon njegove smrti vodstvo je preuzeo sin Daniele Pernić uz potporu općine Kanfanar. Pernić mlađi ponavlja da je očuvanje ovog osebujnog pjevanja izazov u vremenu digitalnih navika:
„Sve je manje onih koji su odrasli uz kanat kao svakodnevni dio života u selima, gdje je pjesma pratila rad, veselje, tugu i običaje.”
Unatoč tomu, pojavljivanje najmlađih izvođača vraća optimizam:
„Pojava najmlađih izvođača, djece koja s nepune četiri godine već pjevaju u istarskoj ljestvici svjedoči da kanat ima tihu, ali postojanu budućnost.”
Pernić ističe da održivost tradicije ovisi o motiviranju obitelji, škola i lokalne zajednice te poručuje da je susret „znak zahvalnosti prethodnim generacijama, ali i poziv da se ne zaboravi ono što nas čini posebnima”.