Zaoštreno razilaženje Bakua i Moskve dobilo je ovih dana novu dimenziju.
Predsjednik Ilham Alijev na forumu u Šuši prvi je put otvoreno stao uz teritorijalni integritet Ukrajine i najavio tužbu protiv Rusije zbog rušenja putničkog zrakoplova AZAL-a 25. prosinca 2024. iznad Kaspijskoga mora, kada je poginulo 38 osoba.
„Mi znamo što se dogodilo i možemo to dokazati”, poručio je Alijev, tražeći od Moskve priznanje krivnje, kažnjavanje odgovornih i odštetu obiteljima stradalih. Kremlj se i dalje poziva na „istragu u tijeku”, dok je ruski časnik Dmitrij Paladičuk već priznao da je izdao naredbu za lansiranje projektila.
Istodobno je Alijev savjetovao Kijevu da „ne trpi” rusku okupaciju, usporedivši ukrajinsku situaciju s vlastitim ratnim povratom Nagorno-Karabaha.
Kavkaz bez ruskog patronata
Ruska zauzetost ratom u Ukrajini oslabila je njezin utjecaj na Južnom Kavkazu. Prvi put od raspada SSSR-a Azerbajdžan i Armenija pregovaraju bez posredovanja Moskve, i to u Abu Dhabiju. Pomaci su skromni, ali simbolika je snažna.
Analitičar Rauf Mirgadirov ocjenjuje: „Dvije zemlje se nakon više od 30 godina sukoba oko Karabaha sada približavaju jedna drugoj i udaljavaju od Rusije. Obje se žele osloboditi ruskog utjecaja, a sada je prilika jer je Rusija opterećena ratom u Ukrajini.”
Armenija se okreće Europskoj uniji, provodi vojne vježbe s SAD-om i polako normalizira odnose s Turskom, dok Ankara paralelno jača prisutnost u regiji.
Zangezurski koridor – nova energetska žila kucavica
Središnji predmet pregovora je Zangezurski koridor kroz armensku regiju Sjunik, koji bi povezao Azerbajdžan s eksklavom Nahičevan i dalje s Turskom. Ruta je ključna za kineski „Put svile” i tzv. Srednji koridor kojim se roba, ali i energenti, transportiraju prema Europi zaobilazeći Rusiju. Mirgadirov smatra da je Turska „u boljoj poziciji” od Rusije da osigura stabilnost tog pravca.
Ako Baku osigura kontrolu nad koridorom, mogao bi s Ankarom graditi novu naftnu i plinsku infrastrukturu izravno prema turskom Karsu, preskačući Gruziju – jedinog preostalog ruskog saveznika na Kavkazu – i dodatno učvrstiti status glavnog europskog opskrbljivača.
OPEC-ova projekcija do 2050.: Kazahstan i Azerbajdžan preuzimaju rusku nišu
OPEC-ov izvještaj World Oil Outlook 2050 predviđa da će Azerbajdžan i Kazahstan postati ključni dobavljači nafte za Europu, dok se Unija postupno odriče ruskih energenata. Isporuke prema europskom tržištu trebale bi se stabilizirati na oko 1,6 milijuna barela dnevno, ali će ih uglavnom pokrivati ove dvije postsovjetske zemlje.
Činjenice za 2024. godinu dodatno potkrepljuju trend:
• 12,1 milijarda kubičnih metara plina izvezeno je iz Azerbajdžana u EU – 20 % više nego 2023. • Do 2027. planira se povećanje na 20 milijardi kubika. • U Europu je već stiglo 18,4 milijuna tona azerbajdžanske nafte. • Kazahstan pregovara o 50-postotnom povećanju izvoza nafte u Njemačku, i to baš preko Azerbajdžana i Turske.
Glavna postojeća žila kucavica ostaje Južni plinski koridor (polje Šah Deniz 2, plinovodi TANAP i TAP) i naftovod Baku – Tbilisi – Ceyhan. No, realizacija Zangezurskog koridora značila bi za Baku strateško preslagivanje regije – energetski, politički i sigurnosno.
Geopolitika naftne slavine
Sve dok ruske projektilske „incidentne istrage” stoje na mjestu, a EU traži trajnu energetsku alternativu, predsjednik Alijev jasno koristi momentum:
- pravna ofenziva protiv Moskve,
- pojačani izvoz energenata prema Zapadu,
- koridor kroz Armeniju kao regionalni „game-changer”.
Rezultat bi mogao biti novi neprijeporni poredak na Kavkazu – s Turskom i Azerbajdžanom kao glavnim akterima, Rusijom u povlačenju i Europskom unijom željnom svake barel-kapi koja ne prolazi kroz Sibir.