Prije oko 700 milijuna godina planet je zaledio od polova do ekvatora u događaju poznatom kao Sturtijanska glacijacija (717 – 660 milijuna godina). Novo istraživanje australskih znanstvenika donosi najuvjerljivije objašnjenje zašto je Zemlja tada postala golema „snježna gruda”.
Ključni su nalazi:
• Drastičan pad vulkanskih emisija: Simulacije pokazuju da su vulkani tog razdoblja izbacivali neuobičajeno malo ugljikova dioksida. Bez dovoljnog CO₂ staklenički učinak je oslabio, a globalna temperatura pala.
• Ubrzano trošenje stijena u današnjoj Kanadi: Dok se razina vulkanskog CO₂ smanjivala, golemi plato vulkanskih stijena na području današnje Kanade izlagao se eroziji. Taj je proces „ispirao” dodatne količine CO₂ iz atmosfere, gurajući sustav preko klimatskog praga.
• Geologija bez biološkog ublažavanja: „Klimom je upravljala isključivo geologija”, ističu autori. U to vrijeme na kopnu još nije bilo ni biljaka ni životinja koje bi regulirale ugljik.
• Računalni modeli EarthByte: Tim je upario terenske podatke s modelima kretanja tektonskih ploča i vulkanske aktivnosti sa Sveučilišta u Sydneyju, rekonstruirajući niz događaja koji su zaključali planet u led.
Voditeljica studije, profesorica Adriana Dutkiewicz, podsjeća da se tadašnji procesi protežu kroz milijune godina, dok se današnje klimatske promjene odvijaju "desetak puta brže". Zaključak istraživača stoga je dvosmislen: prošlost potvrđuje koliko je Zemljin klimatski sustav osjetljiv na promjene koncentracije stakleničkih plinova – upozorenje koje se danas ne smije ignorirati.