Stručna rasprava o budućnosti Poljuda, stadiona HNK Hajduk, proteklih je tjedana buknula nesvakidašnjom žestinom. Dok pojedini glasovi predlažu rušenje i gradnju novog zdanja, Maroje Mrduljaš, docent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i koautor serijala „Betonski spavači”, tvrdi da takav scenarij nema nikakva uporišta u struci.
Poljud je od 2015. upisan kao nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske. Taj status, podsjeća Mrduljaš, znači da se na stadionu ne smije poduzeti nijedan zahvat bez suglasnosti konzervatora i nositelja autorskih prava, u ovom slučaju arhitekta Nenada Fabijanića i nasljednika pokojnog profesora Borisa Magaša. „Rušenje jednostavno nije opcija”, kaže Mrduljaš. Teoretski, status zaštite može se ukinuti, no o tome odlučuje Vijeće za kulturna dobra pri Ministarstvu kulture, a sam arhitekt drži „nezamislivim” da bi deveteročlano stručno tijelo to potpisalo.
Podsjećajući na Magaševu koncepciju „školjke u udolini” s lebdećim krovom i savršenom statikom u kojoj jedna tribina nosi drugu, Mrduljaš ističe da je Poljud jedinstven jer otvara vizure prema moru i Marjanu. „Split bez Poljuda bio bi poput Splita bez Dioklecijanove palače”, slikovito zaključuje.
Umjesto rušenja, predlaže se sveobuhvatna obnova koja bi zadovoljila suvremene potrebe kluba: hotel, komercijalni sadržaji, VIP lože i ostali prateći prostori mogu se, tvrdi arhitekt, elegantno uklopiti u postojeću konstrukciju. Magaš je još u izvornom projektu predvidio hotel, ali taj dio nikada nije realiziran. „Mogli bismo dovršiti ono što Magaš nije uspio ostvariti u svoje vrijeme”, napominje Mrduljaš.
Za atletiku, pak, nudi se novo rješenje – izgradnja stadiona na Brodarici – dok bi Hajdukov kamp mogao niknuti na trećoj lokaciji. Time bi Split dobio dva specijalizirana objekta, a kultni Poljud bi, tvrdi Mrduljaš, ostao netaknut simbol grada i važan komad naše arhitektonske baštine.