„Cambio, cambio.” U sparnom poslijepodnevu duž pješačke ulice Florida u Buenos Airesu deseci arbolitosa nude kupcima američke dolare. Jedna od njih upozorava: „Najbolje je kupovati sada… [dolar] je malo pao, ali to je privid – opet će porasti.”
Mnogi ekonomisti dijele njezino uvjerenje da će peso, čija je tečajna vrijednost fiksirana još od prošlogodišnjih izbora, uskoro biti devalviran. Predsjednik Javier Milei ograničio je tečaj kako bi zauzdao troznamenkastu inflaciju, no time je valuti dao umjetno visok tečaj, ispraznio devizne rezerve i ostavio gospodarstvo u stagnaciji, dok se potrošači okreću jeftinom uvozu.
Rezultati su porazni: • Od prosinca 2023. do srpnja 2025. zatvoreno je 18 000 poduzeća. • Izgubljeno je 253 800 registriranih radnih mjesta, pokazuje Centar za argentinsku političku ekonomiju (CEPA).
„To je savršena oluja”, opisuje Luciano Galfione, vlasnik 75-godišnje tekstilne tvrtke koja je nakon Mileijeva dolaska morala otpustiti gotovo 50 radnika i suspendirati još 45. „Ako devalvira, inflacija će eksplodirati. Trenutačno je njegova jedina pobjeda obuzdavanje cijena – po cijenu velike recesije.”
Mileijev radikalni program masovne privatizacije i drastičnog rezanja javne potrošnje donedavno je dobivao pohvale međunarodnih institucija jer je usporio inflaciju. No slab rezultat na pokrajinskim izborima i korupcijski skandali uzdrmali su povjerenje tržišta, a mogući valutni slom spriječila je tek golema dolarska injekcija iz Washingtona vrijedna oko 20 mlrd. USD.
Populisti u fokusu Promatrači širom svijeta – od Donalda Trumpa i Giorgije Meloni do Viktora Orbána i Nigela Faragea – pažljivo prate kako se Mileijev eksperiment nosi s realnošću. Argentinski slučaj služi kao lakmus-papir za tezu da karizmatični vođe s jednostavnim rješenjima često nailaze na zid kada sudare s kompleksnom globalnom ekonomijom.
• U Francuskoj Emmanuel Macron oklijeva raspisati nove izbore zbog jačanja Marine Le Pen. • Italija je 2022. izabrala Meloni, koja se doduše odrekla najradikalnijih ekonomskih ideja (poput izlaska iz eura), ali se i dalje predstavlja kao remetilačka snaga. • U Ujedinjenom Kraljevstvu Farage računa na nezadovoljstvo dugotrajnom stagnacijom životnog standarda, no njegovi programi fiskalnih rezova i masovnih deportacija nailaze na kritike da bi značili novo poglavlje štednje.
Ekonomske pukotine Analitičari upozoravaju na kontradikcije: bogati donatori Reform UK traže manje poreze i deregulaciju, a istodobno se javnosti obećava povratak proizvodnje i otvaranje čeličana na britanski ugljen. „Ako bi se porezi smanjili bez istodobnih rezova rashoda, tržišta bi povratila povjerenje jednako kao za vrijeme mini-proračuna Liz Truss – dakle nikako”, kaže ekonomist Jo Michell.
Šira statistika ne ide u prilog populistima. Istraživanje 51 populističkog čelnika od 1900. do 2020. pokazuje da je, nakon 15 godina vlasti, BDP po glavi stanovnika u prosjeku 10 % niži nego u usporedivim zemljama s umjerenijim vladama. Autori navode „gospodarsku dezintegraciju, pad makroekonomske stabilnosti i eroziju institucija” kao zajedničke posljedice.
Ipak, isti rad otkriva da populisti u prosjeku ostaju na vlasti osam godina – dvostruko dulje od konkurenata. Čini se, dakle, da gubitak radnih mjesta i rast cijena ne moraju odmah uništiti njihovu popularnost.
Cijena koja se već plaća U međuvremenu, umirovljenici u Buenos Airesu svakog tjedna prosvjeduju zbog smanjenja mirovina, a Galfione i tisuće malih poduzetnika broje otpuštene radnike. Hoće li Mileijev projekt propasti ili ostati na američkom aparatu za održavanje života, argentinski građani već su platili visoku cijenu – i postali živo upozorenje svima koji vjeruju da se složeni gospodarski problemi mogu riješiti jednim trzajem motorke.
