Publicist i književnik Ante Tomić u novoj kolumni proziva folklor koji romantizira ustaški pokret, prisjećajući se stihova koji su se nekoć pjevali u seoskoj gostionici: „Ustaše se curice u zoru, smijalo se sunce na prozoru”.
Tomić objašnjava da je poanta domišljate rugalice bila u igri riječi s glagolom „ustati”, dok se zapravo aludiralo na poraženu kvislinšku vojsku iz Drugog svjetskog rata. Pjevači bi, prema njegovu sjećanju, zagrljeni naglas uzvikivali refren, samodopadno pritom namigujući publici koja je shvaćala skriveni „štos”.
Autor ocjenjuje da se isti obrasci veličanja ustaštva ponavljaju posljednjih 25 godina, ali ističe zanimljivu razliku: takav „domoljubni” folklor, kaže, ne nailazi na razumijevanje ni simpatije kada se prenese u emigrantski kontekst, primjerice u Švedsku. Time otvara pitanje zašto dijelovi hrvatskog društva uporno njeguju simboliku koja u uređenim demokracijama biva prepoznata kao otvoreni fašizam.
Iako kolumna ne nudi konačan odgovor, Tomić jasno sugerira da je riječ o „seljačkom poslu” koji u modernoj Europi nema opravdanja. Kritika se, zaključuje, odnosi manje na pojedinačne izvođače, a više na širi društveni ambijent koji tolerira ili čak potiče relativizaciju ustaštva.
