Sukob Irana i Izraela traje šesti dan, a vojni analitičar Antonio Prlenda smatra da je riječ o „puno dubljoj igri moći” u kojoj Teheran neće odustati od nuklearnog programa, dok će Jeruzalem učiniti sve da ga zaustavi.
Prlenda je za N1 pojasnio omjer snaga i motive obiju strana:
• Izrael udara po iranskim ciljevima jer procjenjuje da je Teheran „na korak do nuklearne bombe”.
• Slična se retorika, podsjeća analitičar, ponavlja već 15–20 godina: čim Iran napreduje prema izradi bombe, slijede međunarodne sankcije, atentati na znanstvenike ili precizni napadi na ključna postrojenja.
• „Iran nema šanse. Njihov maksimum je ovo što trenutno rade”, kaže Prlenda, ističući izraelsku tehnološku nadmoć i ranjivost Irana na kirurške udare.
• Teheran uporno ulaže u balističke projektile i nuklearni program, često na štetu ostalih vojnih grana, što dodatno otvara prostor izraelskim operacijama.
Rizik nuklearne katastrofe zbog mogućeg izraelskog napada na iranska postrojenja postoji, ali Prlenda drži da takav scenarij zasad nije najvjerojatniji.
Prema njegovu mišljenju, Iran politiku vidi jasnije kad jednom stekne atomsku bombu: tada bi, ocjenjuje, dobio znatno jači pregovarački položaj. Izrael, međutim, ostaje odlučan spriječiti da se to dogodi, pa se napetosti nastavljaju bez jasnog kraja.