Na onkološkom odjelu jedne njujorške bolnice istodobno zvoni mobitel kćeri koja prati majčinu kemoterapiju i stižu poruke srednjoškolke koja traži da netko dođe na njezinu odbojkašku utakmicu. Taj prizor postao je svakodnevica za novu „trostruku“ sendvič-generaciju – Amerikance koji istodobno brinu o djeci, ostarjelim roditeljima i vlastitoj ekonomskoj neizvjesnosti.
• 63 milijuna Amerikanaca danas obavlja neki oblik obiteljske skrbi – 45 % više nego prije deset godina. • Gotovo polovica skrbnika mlađih od 50 godina (47 %) paralelno skrbi i o roditelju i o djetetu. • U New Yorku su troškovi vrtića i čuvanja djece od 2019. do 2024. skočili 79 %.
Istodobno, administracija Donalda Trumpa 2.0 predložila je zakon kojim bi se u sljedećem desetljeću iz Medicarea i Medicaida povuklo 1 bilijun dolara. Domovi za starije, kućni njegovatelji i obitelji s niskim prihodima strahuju da će prvi ostati bez nužne potpore.
„To je višeslojni sendvič od stresa“, kaže socijalna radnica Julie Gayer Kris, koja se brine o 81-godišnjoj majci, posinku s Alzheimerovom bolešću i 14-godišnjem sinu. U terapijskim grupama koje vodi slušaju se uvijek iste pritužbe: komplicirana procedura, odbijene police osiguranja, beskrajna dokumentacija.
Ekonomistica Brigid Schulte ističe paradoks: njegovatelji djece i starijih zarađuju manje od radnika na parkiralištima, pa mnogi i sami ovise o bonovima za hranu i državnoj pomoći. „Ako nestanu Medicaid i subvencije, nestat će i velika većina osoblja za kućnu njegu“, upozorava.
Pad sigurnosne mreže pritišće i obitelji srednjeg sloja. Umirovljena službenica Dessy Acevedo iz savezne države New York napustila je posao kako bi se brinula o roditeljima s demencijom. Oca održava na životu Medicaid, ali stalne promjene pravila i rokova drže je, kaže, „u trajnom strahu od sutrašnjice“.
Pritom ponestaje profesionalnih njegovatelja. Mnogi su imigranti sa nesigurnim statusom i boje se sve prisutnijih imigracijskih racija. Smanjenja proračuna pogodila su i Ured za specijalno obrazovanje: gotovo cijeli tim otpušten je, što dodatno pogoršava položaj obitelji s djecom s teškoćama.
Demografija radi protiv skrbnika: roditelji žive dulje i teže obolijevaju, a djecu se dobiva kasnije. Autorica i urednica Alissa Quart, kći 90-godišnje pacijentice i majka 11-godišnje djevojčice, opisuje vlastitu godinu između bolničkih hodnika, školskih obaveza i stalnih vijesti o rezovima. „U eri prezira prema empatiji, briga o drugima počinje izgledati kao igra za gubitnike“, kaže.
Ipak, postoje zaštitni mehanizmi – ondje gdje ih je država uvela. Quart je uspjela iskoristiti plaćeni obiteljski dopust koji New York priznaje zaposlenima. Takve povlastice ostaju nedostižne za gig-radnike ili zaposlene u državama bez takvog zakona.
Stručnjaci poručuju da bi nacionalni standard za plaćeni dopust i temeljita reforma sustava dugotrajne skrbi mogli ublažiti pritisak. Do tada, milijuni Amerikanaca nastavljaju balansirati između dječjeg vrtića, onkološkog odjela i vlastite nesigurne mirovinske štednje – pokušavajući zastati tek toliko da udahnu prije nego što sljedeći sloj „sendviča“ ponovno pritisne.
