Kad je srednjoškolka Luna iz Miamija početkom godine dobrovoljno darovala krv, očekivala je da će pomoći drugima. Umjesto toga, nekoliko tjedana poslije dobila je pismo u kojemu stoji da više ne smije davati krv – test je pokazao da je zaražena Chagasovom bolešću, parazitarnom infekcijom koju prenose tzv. „poljupci” stjenice (triatomine).
„Ako dobijete obavijest da imate leukemiju, znate o čemu se radi. Ali kada vam kažu ‘Vaša kći ima Chagas’, pitate se – što je to?”, prepričava Lunina majka Valerie.
Novo izvješće grupe američkih znanstvenika, objavljeno u stručnom časopisu o zaraznim bolestima, poziva da se Chagasova bolest proglasi endemskom na teritoriju SAD-a. Prema riječima dr. Dona Normana Beattyja s Medicinskog fakulteta Sveučilišta Floride, cilj je „izgraditi bolju infrastrukturu kako bi ljudi razumjeli jesu li ugroženi i dodati stjenice-ljubiteljice poljubaca na popis vektora o kojima već razmišljamo, poput komaraca i krpelja”.
Ključne brojke i činjenice: • Parazit Trypanosoma cruzi prenosi se iz izmeta kukca u tijelo čovjeka kroz ranicu, oči ili usta. • Procjenjuje se da 8 milijuna ljudi u svijetu, uključujući oko 280 000 u Sjedinjenim Državama, živi s infekcijom. • Lokalni prijenosi zabilježeni su najmanje u osam američkih saveznih država. • Oko 20 do 30 % zaraženih kasnije razvije kronične komplikacije: povećano srce i srčano zatajenje te proširenje jednjaka ili debelog crijeva.
Iako su prvi tragovi bolesti na području današnjeg Teksasa stari čak 1 200 godina, urbanizacija i širenje naselja „doveli su nas bliže prirodnom staništu stjenica”, kaže Beatty. Unatoč tome, 2010. godine gotovo petina američkih infektologa iz ankete priznala je da nikada nije čula za Chagas, a više od četvrtine da se ne osjeća nimalo sigurno u vlastito znanje o bolesti.
Problem je i nedostatak rutinskog probira. „Imamo infrastrukturu za testiranje ljudi koji su bili izloženi ovim kukcima, pa bismo Chagas trebali tretirati kao dio uobičajene brige o zdravlju”, dodaje Beatty.
Lunin put do dijagnoze potvrđuje manjak stručne upućenosti: nakon prvog pregleda liječnik je njen pozitivan nalaz proglasio „vjerojatno lažnim” i odgodio terapiju. Tek je nakon majčine potrage za drugim mišljenjem Beatty propisao antiparazitik. Dvomjesečno liječenje izazvalo je koprivnjaču i jake otekline, no smanjuje rizik od kasnijih, trajnih oštećenja.
„Nadam se da će nadležni shvatiti ozbiljnost problema i potaknuti testiranja kako bi oboljeli dobili pravovremenu terapiju”, poručuje Valerie.
Stručnjaci ističu da rana dijagnoza i liječenje ostaju najbolja obrana protiv tihog „poljupca” koji može završiti zatajenjem srca desetljećima nakon uboda.