Američka vlada 2019. provela je niz simulacija o tome kako bi Venezuela mogla izgledati ako predsjednik Nicolás Maduro izgubi vlast – bilo narodnim ustankom, unutarnjim prevratom ili stranom intervencijom. Svaki od razrađenih scenarija završio je slikom produljenog nasilja, borbi frakcija i novog masovnog vala izbjeglica prema Kolumbiji i Brazilu.
• U varijanti narodnog ustanka vojska bi, prema procjenama analitičara, otvorila vatru na prosvjednike i uvela izvanredne mjere, dok bi se gerilske skupine iz susjedne Kolumbije mogle pridružiti sukobu na strani chavističkog režima.
• U slučaju palačkog udara pad sustava vlasti otvara borbu među samim lojalistima za kontrolu nad vojskom i naftom.
• Najdramatičniji ishod predviđa atentat ili takozvani „dekapitacijski” udar, nakon kojega bi strane postrojbe zauzele aerodrome i luku u Caracasu, a ljevičarske gerile preuzele rudno bogate unutrašnjosti te napadale rafinerije i naftovode.
„You’d have prolonged chaos … with no clear way out”, upozorio je tada Douglas Farah, konzultant za sigurnost u Latinskoj Americi čija je tvrtka sudjelovala u izradi ratnih igara. On smatra da je upravo spoznaja o razmjerima mogućeg krvoprolića obuzdala zapadne vlade od radikalnijih poteza.
Sjedinjene Države u međuvremenu pojačavaju vojno prisustvo u Karipskom moru – uključujući nosač zrakoplova USS Gerald Ford – te su posljednjih mjeseci izvele napade na brodove i zaplijenile jedan tankerski teret venezuelske nafte.
Unatoč tim pritiscima, vodeći opozicijski političari odbacuju tvrdnje da bi Madurov pad nužno gurnuo zemlju u spiralu poput Sirije, Iraka ili Libije. Nobelovka María Corina Machado poručuje da su strahovi „utterly unfounded”, dok Miguel Pizarro naglašava: „The truth is that Venezuelans took their decision … it was Venezuela’s greatest ever social consensus.”
Bliski suradnici bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji podržavaju snažniji pritisak na Caracas, također umanjuju rizike. No Farah upozorava da bi u slučaju masovnih prosvjeda vojska „vjerojatno reagirala vrlo obrambeno, vrlo nasilno i reaktivno … [You’ll have] a lot of people dead”.
Tako se iscrtavaju dvije suprotne vizije budućnosti: jedna u kojoj pad režima otvara vrata razornom oružanom kaosu, i druga koju zagovara oporba – brzu, institucionalnu tranziciju vlasti. Za sada ostaje neizvjesno koja će od njih prevagnuti, ali ratne igre jasno pokazuju koliko bi put do demokratske Venezuele mogao biti trnovit.