Jeffrey Collins, dugogodišnji reporter agencije Associated Press, posljednjih je mjeseci proveo neuobičajeno mnogo vremena u prostoriji za smrtnu kaznu savezne države Južna Karolina. Nakon višegodišnje stanke vlasti su ondje u 2025. ponovno pokrenule izvršenje smrtnih presuda, a Collins je kao akreditirani promatrač do danas svjedočio ukupno 14 pogubljenja.
Novinari su, naglašava Collins, jedini neutralni svjedoci onoga što država čini u ime pravosuđa. „Ljudi moraju znati kako to izgleda”, kazao je na nedavnoj konferenciji za novinare u Columbiji, održanoj nakon što je pratio smaknuće Brada Sigmona 7. ožujka. Budući da se proces ne snima kamerama, javnost o tijeku i atmosferi pogubljenja doznaje isključivo iz bilježnica tek nekoliko odabranih promatrača.
Collinsova svjedočanstva otkrivaju hladnu rutinu pogubljenja: zatvorenik koji posljednji put pogleda rodbinu, zvuk respiratora, zatim tišina kada se aparat isključi. Odabir metode – u Južnoj Karolini to su najčešće smrtonosna injekcija ili streljački vod – prepušten je osuđeniku, no detalji pripreme i samog čina strogo su skriveni od javnosti. Reporter priznaje da svaki izlazak iz tamne komore nosi emocionalni teret, ali drži da je prisutnost svjedoka nužna upravo zbog te skrivene stvarnosti.
Obitelji žrtava i osuđenika, piše Collins, dijele istu prostoriju, razdvojene tek staklom. Dok jedni čekaju pravdu, drugi se opraštaju od sina ili brata. Kontrast bešćutne procedure i sirove ljudske boli, kaže novinar, najočitiji je trenutak kada srce stane, a uredni redar zatvori zavjesu.
Povratak smrtne kazne otvorio je stare rasprave o transparentnosti i ljudskosti državnih egzekucija. U državi gdje kamera nije dopuštena, riječi svjedoka postaju jedini javni zapis – i jedino ogledalo savjesti.