BERLIN – Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) počela se hladiti prema Donaldu Trumpu nakon godina otvorenog divljenja američkom predsjedniku i potrage za međunarodnim saveznicima koji bi joj pomogli probiti političku izolaciju u domovini.
AfD se dosad oslanjao na naklonost Washingtona kako bi razbio „vatreni zid” koji mu postavljaju njemačke mainstream stranke. No posljednje ankete pokazuju da samo 12 posto Nijemaca pozitivno ocjenjuje Trumpov rad, dok Sjedinjene Države kao pouzdana partnera vidi tek 15 posto ispitanika. Sve veće neodobravanje prisililo je vodstvo stranke na manevar između očuvanja veza i smirivanja domaćih birača.
„Prekršio je temeljno predizborno obećanje – da se neće miješati u druge zemlje – i to mora objasniti vlastitim glasačima”, izjavila je supredsjednica AfD-a Alice Weidel, aludirajući na Trumpovo razmatranje preuzimanja kontrole nad Grenlandom i zapljenu venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura.
Uz nju je stajao drugi supredsjednik Tino Chrupalla, koji je djelomično branio američkog čelnika pozivajući se na „američke interese u vlastitoj sferi utjecaja”, ali je ipak poručio: „Divljački kaubojski postupci moraju se odbaciti, cilj ne opravdava uvijek sredstva.”
Blago, ali rijetko kritičko držanje prema Washingtonu prati taktički zaokret sličan onome francuskog Nacionalnog okupljanja Marine Le Pen. Francuski partner AfD-a već je glasno optužio Trumpa za „imperijalne ambicije”, procijenivši da mu se neisplati vezivati uz krajnje nepopularnog sugovornika.
AfD-ova bliskost s Republikancima prethodno je donosila političke dividende. Kada je njemačka Služba za zaštitu ustavnog poretka prošle godine proglasila AfD ekstremističkom organizacijom, američki državni tajnik Marco Rubio taj je potez nazvao „tiranijom pod krinkom”. Na Minhenske konferencije o sigurnosti američki potpredsjednik JD Vance pozvao je europske lidere da sruše barijere prema krajnjoj desnici.
Takva podrška učvrstila je AfD u uvjerenju da se isplati ostati pod Trumpovim zaštitnim kišobranom. No sve jasnije političke opasnosti na domaćem terenu tjeraju stranku na akrobacije: kritizirati predsjednika, a pritom ne ugroziti mukotrpno građene kanale prema Bijeloj kući.
Weidel je zato ublažila ton i naglasila da su američki potezi vođeni „geostrateškim razlozima” te dodala: „Voljela bih da i savezna vlada konačno vodi politiku u interesu njemačkog naroda.”
Za sada AfD ostaje rastrgan između dviju računa: simpatija prema nacionalističkom kolegi preko Atlantika i pragmatične spoznaje da ih isti taj saveznik kod kuće sve više košta glasova.
